Kratka povijest prijetnje – od perzijskih careva do Domovinskog pokreta

Bio je 5. april, kada je američki predsjednik zaprijetio da će “cijela [iranska] civilizacija bespovratno nestati večeras”, ako vlasti u Teheranu ne pristanu na zahtjeve SAD-a, prije svega otvaranje Hormuškog moreuza. Danas je, 3. juni, moreuz nije otvoren, a iranska civilizacija nije zbirisana. 

Drugim riječima, Trumpova velika prijetnja pokazala se ispraznom. S obzirom na njenu hiperboličnu narav, dobri poznavaoci politike su, čim je izrečena, mogli zaključiti da nije kredibilna.

Sam Trump, kao da se ništa nije desilo, kaže sinoć: “Ostvarili smo veliki vojni uspjeh u Iranu.” Na pitanje novinarke da li će blokada Hormuškog moreuza ostati na snazi, Trump kaže: “Ne znam. Moguće. Vjerovatno. Ali mislim da će se to riješiti.”

Prije 2350 godina, u istom ovom dijelu svijeta, Aleksandar Veliki se, nakon niza blistavih pobjeda u Anatoliji, Egiptu i Siriji, spremao za napad na Perzijsko carstvo. Kako piše Pseudo-Kalisten u Životu i djelima Aleksandra Velikog, grčki osvajač je, dok se nalazio u Tiru, primio pismo perzijskog cara Darija.

U tom pismu Darije kaže: “Kralj kraljeva i srodnik bogova, koji uzlazim zajedno sa suncem, ja, sam bog darije, Aleksandru, svome sluzi, ovo naređujem i zapovijedam: vraćaj se svojim roditeljima, meni služi i zavlači se u krilo svojoj majci Olimpijadi. Jer takva je tvoja dob: još si željan odgoja i nege.” 

“Zato ti”, kaže dalje perzijski car Aleksandru, “poslah korbač, loptu i kovčežić zlata da izabereš što ti je milije: korbač kao opomenu da te treba još odgajati, loptu da se igraš s vršnjacima i da ne zavodiš preuzetnu dob tolikih mladića te ih poput razbojničkog harambaše vučeš za sobom i uznemiruješ gradove.”

Na kraju Darije prijeti da će razapeti Aleksandra na krstu, ako se ne povinuje.

Prije nego što su na bojnom polju odmjerili snage, Aleksandar objašnjava svojim vojnicima da je Darijevo hvalisavo pismo izraz nemoći, a ne moći.

”Pa i psi onemoćali snagom glasno laju kao da lajanjem mogu stvoriti dojam snage. Takav je i Darije: nemoćan da što učini, u pismu se prikazuje kao da nešto može kao i psi lajanjem”, kaže Aleksandar.

Nakon toga Aleksandar šalje pismo Dariju, u kojem, uz ostalo, objašnjava da Darije nije vlasnika značenja poklona, koje je poslao, te da će se o tome odlučiti na bojnom polju.

”Podsmijevajući se”, veli Aleksandar, “poslao si mi korbač, loptu i kovčežić zlata. A ja to primih kao dobar predznak. Korbač primih da kopljima i oružjem tukući barbare svojim ih rukama podjarmim u ropstvo. A loptu: nagovijestio si mi da ću zavladati svijetom, jer svijet je okrugao i zaobljen poput lopte. Kovčežić zlata opet poslao si mi kao velik znak: pobijeđen od mene plaćat ćeš mi danak.”

Na kraju, nakon što Aleksandrova vojska pobijedi Darijevu, najprije u bici kod Isa, a zatim u onoj kod Gaugamele, pokazat će se da je Aleksandar bio u pravu: značenje (korbača, lopte i kovčežića) nije odredila namjera pošiljatelja, već moć primatelja: Aleksandar će pokoriti Perzijance, zavladati (poznatim) svijetom, a Darije će mu se povinovati. Drugim riječima, konačno značenje se određuje u borbi na život i smrt, a njegov vlasnik je onaj ko izađe kao pobjednik iz te borbe.

Nešto slično kaže i Carl von Clausewitz, ističući da se rat vodi, kako bi pobjednik pobijeđenom napisao zakon. 

Tri mjeseca nakon početka američko-izraelskog napada na Iran, Sjedinjene Države nisu uspjele da pobijede Iran i izdiktiraju mu “zakon” (novi sporazum glede nuklearnog programa). Štaviše, zahvaljujući otpornosti, koju je pokazao, Iran je uspio izdiktirati novi zakon Sjedinjenim Državama, svojim arapskim susjedima, kao i ostatku svijeta, glede prolaska komercijalnih brodova kroz Hormuški moreuz.

Razapete između želje da ne nastavljaju rat i odbijanja da prihvate “zakon”, koji im je Iran izdiktirao, američke vlasti, na čelu sa Trumpom, nalaze se u gotovo bezizlaznom stanju. Još 10. maja, jedan od vodećih neokonzervativaca Robert Kagan objavio je u magazinu The Atlantic analizu, naslovljenu kao Šah-mat u Iranu, u kojoj tvrdi da “Washington ne može poništiti niti kontrolirati posljedice poraza u ovom ratu”. 

Time smo, za samo tri mjeseca, prešli put od prijetnje američkog predsjednika da će zbrisati iransku civilizaciju za lica zemlja do tragikomične najave njegovog državnog sekretara Marca Rubija da je blokada Hormuza nedopustiva, te da će SAD stvar izvesti pred organe Ujedinjenih nacija.

U romanu Kum Marija Puza, don Vito Corleone, u jednom trenutku, objašnjava svojim saradnicima da suparnicima nikada ne prijete, već da ih pokušaju “urazumjeti”. 

Šta to znači?

Kada drski holivudski producent odbije dati glavnu ulogu u svom novom filmu Johnyju Fontaineu, don Corleone ne prijeti tom producentu, već pošalje ljude da mu zakolju skupocjenog konja i mrtvu glavu životinje mu ostave ispod čaršafa. Ozbiljno zaprijetiti znači već djelimično ispuniti prijetnju.

Čak ni to ne znači siguran uspjeh. Jer, kako smo vidjeli, u trenutku kada je zaprijetio Iranu, Trump je djelimice ispunio svoju prijetnju, tako što je bombardovao brojne lokacije širom Irana.

Ako suparnik procijeni da ima dovoljne eskalacije da preživi borbu na život i smrt i ostane slobodan, nikakva ga prijetnja, a naročito ne verbalna ne može pokoriti.

Time dolazimo do naše situacije, gdje se prijetnjama pokušava nanovo utvrditi značenje Dejtonskog sporazuma.

Domovinski pokret, krajnje desna stranka, koja sudjeluje u Vladi Hrvatske, zaprijetila je da, ne bude li hitno uspostavljena hrvatska izborna jedinica u Federaciji BiH, “hrvatska strana ima svako pravo na vraćanje statusa pro ante - prije sporazuma”.

”To bi značilo”, vele, “povratak Hrvatske republike Herceg-Bosne kao sastavnice Sjedinjenih Država BiH, u čemu će tada imati našu punu podršku.”

Navedena prijetnja je višestruko jadna. Prvo, Domovinski pokret ne smije da kaže da će hrvatska strana, ako se ne povinujemo, krenuti u vraćanje na status pro ante, već kaže da ona ima pravo na to. 

Šta znači da ima pravo? Ako je vjerovati DP-u, hrvatska strana ima pravo i da kontroliše izbor jednog od članova Predsjedništva BiH; pa ako je imati pravo dovoljno, zašto ga onda ne kontroliše?

Da skratimo stvar: radi se o tome da DP nije smio napisati da će, ako uskoro ne bude formirana hrvatska izborna jedinica u Federaciji,  Hrvatska sa svojom vojskom uspostaviti Herceg-Bosnu. Izbjegavaći da svoju tezu formuliše na navedeni način, DP-ovci su kazali više nego što su svjesni.

Nadalje, Domovinski pokret kaže da bi, vraćanje na status pro ante “značilo povratak HR Herceg-Bosne kao sastavnice SAD BiH”. Formulacija je takva da je nemoguće utvrditi ko je subjekt radnje: ko vraća HR Herceg-Bosnu? 

Jedino je jasno da subjekt radnje nije Domovinski pokret, jer ova stranka, kao sudionik Vlade Hrvatske, će tom poduhvati dati punu podršku.“ To bi značilo povratak HR Herceg-Bosne kao sastanice Sjedinjenih Država BiH, u čemu će tada imati našu punu podršku”, kaže DP. 

Ko će imati podršku DP-a? Ko će uspostaviti Herceg-Bosnu? Zašto taj ko bi je trebao uspostaviti ne kaže da će to učiniti?

Pošto Ivan Penava i Domovinski pokret ne znaju prijetiti, bolje bi im bilo da to ne čine, ali ako žele mogu slobodno nastaviti, jer ozbiljne čitaoce u Sarajevu to donekle uveseljava, a odnekle ne osjećamo ništa u vezi s time.

U jednom nedavnom intervju, predsjednik HDZ BiH Dragan Čović je kazao da bi odavno napravio treći entitet “kada bi mogao”. Dakle, da može, Čoviću i HDZ-u ne bi trebao povod. 

Kada bi mogao, HDZ BiH bi, kroz totalnu eskalaciju, odredio značenje ustavne odredbe o načinu izbora članova Predsjedništva (dakle, na isti onaj način kao što je Aleksandar odredio značenje korbača, lopte i kovčežića). Drugim riječima, HDZ bi izdiktirao “zakon” bošnjačkoj strani. 

Ali, kako kaže Čović, to nije moguće. Stoga predsjednik HDZ BiH veli da je “besmisleno pričati o trećem entitetu, jer to nije u skladu s Ustavom”. A onda je, pošto valjda neko mora pričati i besmislice, ostavio Domovinskom pokretu, Miloradu Dodiku, Maxu Primorcu, Zoranu Krešiću i drugima da pričaju o tome. I “prijete”. Ili, kako kaže Aleksandar kod Pseudo-Kalistena, kao “psi onemoćali snagom glasno laju kao da lajanjem mogu stvoriti dojam snage”.