Čovićevi tragovi u Zagrebu: Pozadina priče o deklaraciji o izbornoj jedinici 

Radikalno desna politička partija iz Hrvatske, Domovinski pokret (DP), jučer je zatražila da se deklaracijom hitno pokrene inicijativa za uspostavu "hrvatske izborne jedinice u Federaciji BiH". 

Ova partija, dio vladajuće koalicije u Hrvatskoj, insistira da se unutar većine hitno postigne dogovor o konkretnim koracima koje službeni Zagreb treba poduzeti za rješavanje ovog pitanja. 

Oni navode da bi hrvatska izborna jedinica u Federaciji BiH "očuvala opstanak Federacije BiH i štitila prava Hrvata omogućujući im izbor legitimnih hrvatskih predstavnika" i da je takvo rješenje "jednostavno izvedivo". Dodaju i da "svima koji misle da je majorizacija Hrvata u BiH politika koju treba nastaviti" poručuju da je "posljednji trenutak da se izbjegnu radikalna rješenja". 

"Da budemo sasvim jasni: ukoliko i ovaj pomirljivi i konstruktivni prijedlog ne bude prihvaćen ili se kroz dijalog ne nađu druga, Hrvatima i hrvatskoj strani prihvatljiva, sustavna i dugoročna rješenja - sasvim je jasno da hrvatska strana ima svako pravo na vraćanje statusa 'pro ante'- prije sporazuma – a to bi značilo povratak hrvatske republike Herceg-Bosne kao sastavnice Sjedinjenih Država BiH, u čemu će tada imati našu punu potporu!", istakli su u saopćenju. 

Također, pozvali su i Bošnjake u Federaciji BiH da "shvate i prihvate da je rješavanje hrvatskog pitanja jedini način da se osigura prosperitetna BiH i opstanak Federacije BiH”. 

Kako je nezvanično rečeno za portal !Odgovor od izvora bliskih krugovima odlučivanja unutar hrvatskog korpusa, priča o spomenutom prijedlogu Domovinskog pokreta zapravo je stigla direktno iz Mostara. 

„Čović očajnički želi vratiti teme izbornog zakona i trećeg entiteta na tapetu“, kazao nam je dobro obaviješteni izvor. 

Ovaj pokušaj radikalizacije javnog mnijenja dolazi u vrlo specifičnom trenutku, uoči sjednice Upravnog odbora Vijeća za implementaciju mira (PIC), na kojoj se očekuje donošenje odluke o imenovanju novog visokog predstavnika nakon „nenadane“ ostavke Christiana Schmidta. 

Očigledno je da dio vladajućih struktura u hrvatskom političkom korpusu u BiH pokušava da ovom patetičnom deklaracijom ponovo u fokus stavi ovo pitanje. Istovremeno, HDZ BiH i njima bliske stranke na ovaj način pokušavaju relativizirati kandidaturu Zdenka Lučića, kandidata Petorke za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda u Federaciji BiH. 

Ova kandidatura je ozbiljno uzdrmala Čovićevu dosadašnju političku lagodnost, što se jasno može zaključiti iz njegovih izjava, kako onih javnih, tako i onih sa zatvorenih sjednica Hrvatskog narodnog sabora (HNS) koje su nedavno procurile u javnost. Lučićev „desant sa desna“ direktno je ugrozio svojevrsni monopol koji je HDZ BiH, preko nevladine organizacije HNS-a, godinama imao nad desnim biračkim tijelom unutar hrvatskog naroda u BiH. 

Zanimljivo je da je upravo jučer, na dan kada je saopćenje sa prijedlogom deklaracije pušteno u javnost, u Zagrebu boravio lider HDZ-a BiH Dragan Čović, skupa sa Darijanom Filipović, svojom kandidatkinjom za Predsjedništvo BiH. Oni su tom prilikom upriličili posjetu Hrvatskom generalskom zboru. 

„Generacija moga oca izborila je slobodu. Na mojoj generaciji je da joj da smisao! Iznimna mi je čast bila odazvati se pozivu Hrvatskog generalskog zbora i razgovarati o Bosni i Hercegovini te položaju hrvatskoga naroda“, napisala je Filipović nakon sastanka. 

Međutim, važno je primijetiti da „generalski zbor“ ipak nije okrenuo leđa svom kolegi, „generalu Lučiću“, niti je pružio otvorenu i ekskluzivnu podršku Darijani Filipović. 

„I Hrvatski generalski izbor ima načelo jedinstvo hrvatskog naroda, domovinske i iseljene Hrvatske i šalje poruku da još ima vremena pet mjeseci, može biti samo jedan kandidat, koji će predstavljati hrvatski narod“, izjavio je general-bojnik Marinko Krešić, predsjednik Hrvatskog generalskog zbora, šaljući time jasnu poruku o potrebi za dogovorom umjesto nametanja jednog rješenja. 

Sa druge strane, hrvatski premijer Andrej Plenković kazao je kako razumije političku korist ovakvog istupa, ali je isto tako otkrio da je razgovarao s dvojicom ministara iz redova Domovinskog pokreta i da oni zapravo nisu znali ništa o ovoj Deklaraciji. 

„Meni nije bilo poznato da će postojati takva inicijativa. Što se tiče brige o Hrvatima u Bosni i Hercegovini kao konstitutivnom narodu, mislim da nijedna hrvatska vlada nije učinila koliko smo mi učinili u proteklih 10 godina. Ovo je očito jedan politički napor za vidljivost DP-a, pretpostavljam, o temi Bosne i Hercegovine i pravima Hrvata. Razgovarat ćemo na koaliciji pa ćemo vidjeti koji je smisao te inicijative. Da bi se nešto promijenilo u BiH nisu dovoljni samo Hrvati i Hrvatska. Potrebno je da i drugi na to pristanu. U tome je cijela igra. Razumijem to u smislu političkog profiliranja, metodološki baš da se izlazi javno prije nego što se o tome obavijeste partneri tu imam ozbiljne rezerve na stil“, rezolutan je bio Plenković, distancirajući se od partnera u vladi. 

Vrijedi istaći i da je glavni nosilac ove ideje unutar samog Domovinskog pokreta bivši ministar Josip Dabro, političar koji je široj javnosti postao poznat po viralnom snimku na kojem puca iz pištolja dok u pozadini sluša pjesmu Zehre Bajraktarević. 

Podsjećamo, Domovinski pokret je partija koju je prvobitno osnovao Miroslav Škoro nakon svoje kandidature za predsjednika Hrvatske. Međutim, ubrzo je došlo do burnog raskola sa ostatkom stranke, nakon čega vođenje preuzima tadašnji gradonačelnik Vukovara Ivan Penava.  

Nakon posljednjih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj, ova stranka ulazi u vladajuću koaliciju sa HDZ-om, ali ubrzo doživljava novi unutrašnji raskol. Iz stranke tada istupa dio političara okupljen oko biznismena Marija Radića, koji je važio za spiritus movensa ovog pokreta. Prema pisanju hrvatskih medija, Radić je stajao iza kandidature Škore, njegovog kasnijeg izbacivanja, kao i iza inicijalne podrške Penavi, da bi nakon izlaska iz DP-a osnovao novu stranku DOMINO. 

U međuvremenu, Penava je izgubio poziciju gradonačelnika Vukovara, dok je Dabro, opterećen nizom afera, bio prisiljen podnijeti ostavku na poziciju ministra.