Analiza: Trumpov napad na Netanyahua ne znači da će odnos SAD-Izrael biti narušen

Osnivač Quincy centra i ekspert za Iran Trita Parsi objavio je analizu izvještaja, koji je objavio Axios, a prema kojem je američki predsjednik Donald Trump verbalno napao izraelskog premijera Benjamina Netanjahua, nakon što je izraelska vlada odbila obustaviti napade na Liban. Parsijevu analizu prenosimo u cijelosti:

„Ti si jebeno lud. Bio bi u zatvoru da nije mene. Spašavam ti dupe. Sada te svi mrze. Svi mrze Izrael zbog ovoga.“

Prema Axiosu, ovo je Donald Trump rekao izraelskom premijeru Benjaminu Netanyahuu u „telefonskom razgovoru punom psovki“ ranije danas.

Trump je također optužio Netanyahua za nezahvalnost, tvrdeći da mu je pomogao da izbjegne zatvor. U središtu spora bila je Trumpova frustracija zbog toga što Netanyahu nije popustio njegovim zahtjevima da obustavi bombardovanje Libana, jer je izraelska agresija prijetila da ugrozi Trumpovu diplomatiju s Iranom.

Priča je, razumljivo, dočekana sa značajnom skepsom. Uostalom, postoji dug i dobro dokumentovan obrazac prema kojem američki predsjednici privatno izražavaju bijes i frustraciju prema izraelskim premijerima, dok javno stoje rame uz rame s njima i nastavljaju podržavati njihovu politiku.

Uzmimo Joea Bidena kao primjer. Krajem decembra 2023. Axios je izvijestio da je Bidenova frustracija Benjaminom Netanyahuom postala toliko intenzivna da je naglo prekinuo telefonski razgovor s izraelskim liderom, navodno zaključivši razmjenu kratkom rečenicom: „Ovaj razgovor je završen.“ Ipak, u praksi je Biden ostao čvrsto usklađen s izraelskim vođenjem rata u Gazi.

Dva mjeseca kasnije, NBC News je objavio da je Biden u privatnim razgovorima sa saradnicima i donatorima više puta nazivao Netanyahua „kretenom“. Ali čak i dok je iza zatvorenih vrata izražavao frustraciju, Biden je nastavio obilato naoružavati Izrael i štititi ga od rastućeg diplomatskog i političkog pritiska u Ujedinjenim nacijama. Jaz između privatne frustracije i javne politike teško da je mogao biti izraženiji.

Prema knjizi War Boba Woodwarda iz 2024, Bidenove frustracije postale su izrazito lične tokom spora oko Rafahe, pa je Biden jednom saradniku rekao: „Taj kučkin sin, Bibi Netanyahu, on je loš čovjek. Jebeno loš čovjek.“ Nikakva promjena politike nije uslijedila.

Postoji još mnogo sličnih primjera.

Ipak, postoji i nekoliko važnih suprotnih primjera — naročito iz Trumpovog drugog mandata — koji sugeriraju da priča Axiosa nije potpuno nevjerovatna. (Uostalom, izvještaj bi bilo mnogo teže povjerovati da je Axios tvrdio kako je Trump rekao Netanyahuu: „Svi te vole.“)

Dana 24. juna 2025, nakon što su Izrael i Iran dogovorili primirje poslije svog dvanaestodnevnog rata, Izrael je gotovo odmah prekršio sporazum, što je razbjesnilo Trumpa. Neposredno prije ukrcavanja u Marine One na južnom travnjaku Bijele kuće, Trump je uputio neuobičajeno oštar i javan prijekor, izjavivši da Izrael i Iran „nemaju pojma šta, dođavola, rade“, dodajući da je „zaista nezadovoljan Izraelom“.

Ispad nije bio samo retorički. Trump je navodno direktno intervenirao kod Netanyahua, nakon čega je Izrael zaustavio planiranu eskalaciju, a primirje je opstalo nekoliko mjeseci. Ironično, međutim, sam Trump je ponovo pokrenuo sukob u februaru 2026, nakon kontinuiranog pritiska Izraela i njegovih pristalica u Washingtonu.

Još jedan značajan slučaj dogodio se nakon što je Izrael bombardovao glavni grad Katara, Dohu, pri čemu je ubijen jedan katarski pripadnik osiguranja, čime je ugrožena uloga Katara kao ključnog posrednika u pregovorima o Gazi. U izvanrednom i vjerovatno presedanskom potezu, Trump je organizovao telefonski razgovor iz Ovalnog ureda i natjerao Netanyahua da se direktno izvini katarskom emiru.

Kada je Netanyahu kasnije negirao da se izvinio, Bijela kuća je odgovorila objavljivanjem fotografije iz Ovalnog ureda na kojoj Trump drži telefon, dok se čini da Netanyahu čita unaprijed pripremljeni tekst. U prostoriji je bio prisutan i katarski diplomata, koji je posmatrao izvinjenje dok se odvijalo.

Jedini uporediv primjer koji pada na pamet jeste iz 2013, kada je Barack Obama vršio pritisak na Netanyahua da se izvini turskom premijeru Recepu Tayyipu Erdoğanu zbog napada na flotilu Mavi Marmara. Čak je i tada izvinjenje obavljeno privatno. Nasuprot tome, slučaj s Katarom bio je toliko neuobičajeno javan da je sama Bijela kuća praktično dokumentovala Netanyahuovo povinovanje.

Ništa od ovoga, naravno, ne dokazuje da je priča Axiosa tačna, ali sugerira da možda nije toliko nevjerovatna koliko neki vjeruju. Međutim, jednako je moguće i to da Trump ponovo neće uspjeti održati pritisak, čime bi omogućio da Netanyahuovo eventualno povlačenje ostane samo privremeno.