Povratak ljiljana: Šta su Bošnjaci i Bosna doživjeli od 2013. do danas

Društvenim mrežama kruži upečatljiva montaža dvije fotografije navijača fudbalske reprezentacije Bosne i Hercegovine. Na fotografiji iz 2013. dominira državna plavo-žuta zastava, a na fotografiji sa posljednje utakmice protiv Sjeverne Makedonije tribina je poklopljena ljiljanima.

Ova sličica tek je konačni dokaz procesa koji traje godinama i koji je svoju javnu kulminaciju dočekao plasmanom Zmajeva na Svjetsko prvenstvo. Ljiljani su, nakon eskalacije političkih odnosa od 2013. do danas, postepeno istiskivali zvaničnu zastavu. Pri tome mlađe generacije nisu imale onu taktičku širinu koju su gajili mnogi od nas, nadajući se otopljavanju međunacionalnih odnosa u Bosni i Hercegovini. Bilo je vremena kada je ljiljan bio ofiran, dekor konzervativne i udaljene dijaspore i domaćih radikalnih manjina.

Ali u ovih trinaest godina desilo se mnogo toga; nabrojimo najvažnije stvari: presuda Ljubić i uporna, dosljedna kampanja Hrvatske i hrvatskih stranaka u BiH za izmjene Izbornog zakona; neustavno slavljenje tzv. Dana RS-a; pad rezolucije o genocidu u Srebrenici u Vijeću sigurnosti; sistemski val slavljenja ratnih zločina u Srbiji i RS-u; otvorena i strukturna kampanja vrijeđanja Bošnjaka i rušenja države orkestrirana iz Banje Luke i Beograda; proces Miloradu Dodiku; nametanje federalne vlasti.

Država Bosna i Hercegovina se, pod vođstvom Amerike i međunarodne zajednice, uspinjala od 1997. godine, kada je plavo-žuta eurozastava nametnuta i od većine Bošnjaka zdušno prihvaćena ne samo kao građanska obaveza nego i kao element identiteta. Već od kraja prve decenije dvadeset prvog stoljeća, kada je Milorad Dodik stabilan u sedlu, a Dragan Čović skače na sapi njegovog destruktivnog konja, među vodećim srpskim i hrvatskim političkim akterima sve je manje volje za zajedničkom državnom simbolikom i identitetom.

Štaviše, između dvije montirane fotografije staje upravo splet tih destruktivnih antidržavnih procesa. Te iste 2013. godine Hrvatska je ušla u Evropsku uniju pa je, kako sam već pisao, oslobođena briselskih testova, svoje članstvo i resurse počela koristiti u projektu političke kontrole Bosne i Hercegovine.

Većina Bošnjaka, kako običnih građana koji pune tribine Bilinog Polja ili Koševa, tako i političkih i javnih aktera, više nema onu dobru volju i kompromisni stav koji su se ogledali upravo u prihvatanju zastave koja ni njima nije naročito bila mila. Jer na tu dobru volju odgovorilo se destrukcijom, vrijeđanjem i kočenjem normalnog života na svakom koraku.

Cinične kritike ljiljana licemjerne su. Oni koji govore da neće navijati za Zmajeve jer većina navijača maše ljiljanima, nisu za njih navijali ni kada je većina navijača bila u plavo-žutim dekorima.

Šta nam, onda, govori povratak ljiljana? Da je iscrpljena dobra volja većine Bošnjaka? Da su u prvi plan postavili svoj pojedinačni nacionalni identitet ispred šireg državnog? Da više nisu zainteresirani za pridobijanje Srba i Hrvata u zajednički poduhvat izgradnje minimuma zajedničkog državnog identiteta? Da su dubinski opredijeljeni za nacionalnu državu?

Dakako, nemamo konačne odgovore na ta pitanja. I za tim odgovorima se mora tragati izvan okvira jednog komentara, u političkoj, akademskoj i medijskoj zajednici. Jedan svima vidljiv proces mora dobiti svoju političku i intelektualnu artikulaciju. I jedna društvena energija koju se ne smije ignorirati također će se morati usmjeriti i njegovati, jer će u protivnom voditi u nova razočarenja i destrukcije.

Dakle, povratak ljiljana nije uzrok političkih procesa u Bosni i Hercegovini nego njihova posljedica. Između fotografije iz 2013. i fotografije iz 2026. godine staje čitava jedna historija razočarenja u mogućnost zajedničke simbolike i zajedničkog identiteta.

Zmajevi su na Mundijal otišli jednom pod plavo-žutim bojama, danas ih ispraćaju navijači ogrnuti ljiljanima. Upravo će od uspjeha na Svjetskom prvenstvu zavisiti i razvoj značaja i posljedica povratka ljiljana.

Jer oni koji pobjeđuju stvaraju dominantnu atmosferu. U takvoj atmosferi ni Dodikovom sestriću, predsjedniku Nogometnog saveza BiH Vici Zeljkoviću, ne smetaju ljiljani, sve dok padaju golovi, zbrajaju se bodovi i pristižu premije i investicije. Oni koji gube uglavnom dobijaju podsmijeh, u boljem slučaju sažaljenje.