Znak da SDP gubi: Lagumdžija, mape o podjeli BiH i uvozna pamet

Jagorčevina, visibaba, ljubičica, šafran i šumarica su vjesnici proljeća, a izjave Zlatka Lagumdžije, Nermina Nikšića i Denisa Bećirovića da SDA ima tajni plan o podjeli Bosne i Hercegovine vjesnik su teško izbornog poraza SDP-a. 

O čemu govorim?

Godina je 2014. SDP je na vlasti četiri godine. Umjesto da govori o rezultatima rada vlasti, kojom je suvereno rukovodio, tadašnji predsjednik SDP-a Zlatko Lagumdžija, držeći u ruci mapu koja prikazuje navodni plan za podjelu BiH na tri dijela, deklamira sljedeće:

”Ovo su nudili u Briselu, u aprilu pred nama! Treba to da zna Bosna i Hercegovina. Ovo su u aprilu rekli: fildžan-država. Nećemo to! Nećemo fildžan-državu, Herceg-Bosnu i Republiku Srpsku. I garant da to nećemo je SDP Bosne i Hercegovine. I zato kažem: pamet u glavu. Ovo moramo zaustaviti. Kao što smo zaustavili u aprilu, jer je iza nas stajalo 300 hiljada ljudi! Mora iza Bosne i Hercegovine stajati 300 hiljada ljudi! I da kažemo: večeras vam je poruka iz Sarajevo, Evropo, Planeto, Regionu, susjedi, Hrvatska, Srbija, Turska, bosanskohercegovački izdajnici džaba vam bilo, SDP će ponovo biti broj jedan, Bakir Hadžiomerović u Predsjedništvu, a ove karte ćemo… [dere karte].”

Zatim baca poderane karte i kaže: “Evo vam vaše karte i idemo do pobjede.”

Tri dana kasnije, SDP je doživio najteži poraz u historiji. 

Sa 284 hiljade glasova za Parlamentarnu skupštinu, koliko je imao 2010, SDP je pao na nevjerovatnih 108 hiljada.

Dakle, nakon četiri godine u vlasti, SDP je ostao bez 176 hiljada glasova!

Još gore je prošao njihov kandidat za člana Predsjedništva BiH Bakir Hadžiomerović.

Za razliku od Željka Komšića, koji je kao SDP-ov kandidat za Predsjedništvo 2010. godine, osvojio 337 hiljada glasova, bivši urednik 60 minuta je 2014. dobio bijednih 75 hiljada glasova.

Toliko je, dakle, bila učinkovita odluka Lagumdžije da predizbornu kampanju temelji na optužbi da je tada opoziciona SDA spremna prihvatiti podjelu države, da SDP treba ostati na vlasti, kako bi to spriječio, itd.

Jedina lekcija, koju je SDP izvukao iz tog poraza bila je, kako su Nermin Nikšić i njegovi saradnici godinama ponavljali kasnije, da SDP treba odstraniti iz svojih redova Lagumdžiju, koji je profiliran kao “grobar socijaldemokratije na ovim prostorima.”

Jedan veliki mislilac je kazao da nas historija uči tome da nas ničemu ne može naučiti. Ne znam važi li to za sve ljude, ali za rukovodstvo SDP-a, čini se, sigurno važi. 

O čemu govorim?

Naime, 12 godina, nakon opisane scene, imamo na djelu manje-više sve isto: SDP maše s mapama podjele BiH, koju navodno zagovara SDA, a Lagumdžija je ključno medijsko lice SDP-a, čovjek koji više govori uime Denisa Bećirovića nego što sam Bećirović to čini.

Bivši američki ambasador Michael Murphy, koji je 2022/23. okupio i, uz suspenziju Ustava Federacije, doveo na vlast koaliciju na čelu sa SDP-om, izjavio je jučer da je predsjednik SDA Bakir Izetbegović, tokom pregovora o ustavnoj reformi 2021/2022, američkim zvaničnicima kazao da je spreman živjeti s podjelom BiH.

Odmah se oglasio predsjednik SDP-a Nermin Nikšić, kazavši da u SDP-u niko nije iznenađen informacijom da je Izetbegović “potencirao podjelu BiH”.

”Spominjali smo”, veli Nikšić, “kako su nas upozoravali čak i visokopozicionirani SDA-ovci da [Izetbegović] u svome kabinetu ima kartu s ucrtanim granicama podijeljene Bosne i Hercegovine.”

Nikšić se zatim - identično kao i Lagumdžija 2014. - pozvao na rezultate ranijih izbora i najavio pobjedu: “Naša sreća je da smo ga porazili na prošlim izborima te tako spriječili u namjeri da podijeli zemlju. I opet ćemo ga pobijediti u interesu države Bosne i Hercegovine i svih njenih građana.”

Mandat od 2010. do 2014, u kojem je Lagumdžija bio ministar vanjskih poslova, a Nermin Nikšić premijer Federacije BiH, prošao je u znaku kriminalnih afera zvaničnika SDP-a, te spremnosti rukovodstva ove stranke da pristane na izmjenu Izbornog zakona po mjeri HDZ-a, zbog čega je Željko Komšić 2013. i napustio SDP.

Zbog svega što je SDP tada radio u vlasti, glasači su bili rigorozni.

Aktuelni mandat, u kojem je Nikšić i šef SDP-a i federalni premijer (dakle, capo ti tutti capi), protekao je u znaku još vežih kriminalnih afera, u kojima glavnu ulogu, uz Nikšića, ima njegov poslovni intimus Elvedin Grabovica. Istraga je iscrpno pisala o tenderima putem kojih zvaničnici SDP-a crpe višemilionske iznose iz Autocesta Federacije. Osim toga, i ovaj mandat SDP-a u vlasti je ponovo u znaku popuštanja HDZ-u, a kruna svega je bila (prećutna) podrška SDP-a intervencijama (uskoro bivšeg) visokog predstavnika Christiana Schmidta u Ustav Federacije i Izborni zakon, 2. oktobra 2022, koje su izvršene, po nalogu Murphyja, a s ciljem osiguranja legitimnog etničkog predstavljanja što je bio zahtjev HDZ-a.

U takvoj situaciji, odluka SDP-a da u središte svoje kampanje, kao i 2014, stavi optužbe na račun SDA za spremnost na podjelu BiH čine se, blago rečeno, imbecilnim.

Lagumdžija je, za potrebe kampanje 2014, angažovao britanskog spin majstora i bivšeg savjetnika Tonyja Blaira Alistaira Campbella, koji je, kako se pokazati kasnije, tada patio od depresije. Nije ni čudo što je rezultat izbora 2014. bio više nego depresivan za SDP.

Za potrebe kampanje 2026, SDP se ponovo oslonio na inozemnu pamet. Angažovao je Michaela Murphyja, koji pati od narcisoidnog poremećaja ličnosti. Iza maske arogancije tu se krije izuzetno krhko samopouzdanje. Simptomi narcizma, koje je pokazivao Murphy dok je bio ambasador, a i sad to čini su i preuveličavanje vlastitih dostignuća (npr. procesa Dodiku), zatim uvjerenje da je bolji od drugih (Trumpove administracije), nesposobnost da se prepoznaju tuđe potrebe, interesi i volja (što ilustrira njegov patronizirajući odnos prema Bošnjacima), itd. Kako je posvjedočio Avdo Avdić, Murphy je, dok je kao američki ambasdor vodio razgovor sa bh. novinarima pokušavajući da im diktira kako da misle, sve vrijeme u naručju držao plišanu zebru, odajući time nesvjesnu želju da, uz to što je američki ambasdor, bude i upravnik safarija u Sarajevu.

Jedina dobra stvar u vezi s njegovim uplitanjem jeste da će kod trenutne američke vlade, koja se za razliku od njega pita, proizvesti dovoljnu odbojnost prema Trojci kao projektu Bidenove administracije i neće joj pomoći da, uprkos volji naroda, još jedan mandat provede u vlasti.