Murphyjevi poltroni ‘brane’ državu od Bakira Izetbegovića

Danima, sedmicama nigdje nije bilo, oficijelno i trenutno, „prvog u Bošnjaka“.

Iz udobnosti kabineta gledao je kako mimo volje Bošnjaka u Vijeću ministara trijumfuje sila osovine Čović–Dodik, koja zakonski upitno, otvara privremeni granični prijelaz kod Bosanske Gradiške.

Nije se oglasio niti povodom fašističkog istupa Srđana Amidžića, koji je vrijeđao jedinog bošnjačkog predstavnika u UO Uprave za indirektno oporezivanje, a koji se mjesecima lavovski bori za otete novce koji pripadaju entitetu Federacija BiH.

Nije otišao ni u Višegrad da sa mosta Mehmed-paše Sokolovića baci ružu u Drinu, u znak sjećanja na 3.000 ubijenih Bošnjaka.

Nije reagirao ni na izjavu predsjednice Naše stranke koja je snishodljivo pred predstavnicima Vijeća Evrope agresiju na Bosnu i Hercegovinu i zločine nad Bošnjacima eufemistički upakovala u sintagmu „borba za moć“.

Za sve to vrijeme dok je šutio, u medijima ga je provodadžisao ambasador Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim narodima u New Yorku Zlatko Lagumdžija.

Ima običaj Lagumdžija, kad se s vremena na vrijeme pojavi u Sarajevu, organizirati turneju po lokalnim televizijama na kojima predstavlja sve „pobjede“ i „uspjehe“ bh. diplomatije u posljednje tri godine.

Grubo kršeći sve kodekse i unutrašnje pravilnike o ponašanju diplomata, zanemarujući obavezujuću neutralnost u javnom djelovanju, Lagumdžija već mjesecima vodi sramnu predizbornu kampanju za Denisa Bećirovića bez ikakve sankcije ili makar javnog upozorenja iz vrha MVP BiH.

I onda je došla nedjelja. Izgledalo je kao poprilično dosadan, nogometni dan, kako je pjevao Džoni Štulić. Čak ni Krug 99 nije radio.

Ničim izazvano, potpuno iznenada iz penzije, javio se bivši američki ambasador u Bosni i Hercegovini Michael Murphy.

Reagirajući na Izvještaj o stanju u Bosni i Hercegovini koji je State Department uputio američkom Kongresu, Murphy je dao svoju ocjenu na mreži X.

Kritikovao je pristup Trumpove administracije, američku politiku nazvao „zbrkanom“, usprotivio se davanju ustupaka Miloradu Dodiku i „ohrabrivanju etnonacionalističkih aktera“, da bi negdje u „fusnoti“ prizvao iz sjećanja da je „Bakir Izetbegović tokom razgovora o ustavnoj reformi 2021–2022. rekao američkim zvaničnicima da bi mogao živjeti s podjelom BiH jer bi njegov dio bio veličine Slovenije“.

“Možda je isto signalizirao i trenutnoj administraciji“, napisao je Murphy.

Bio je to signal za opću mobilizaciju čelnika SDP-a, a i Mušinovićevih „pravih“ i „najjačih“ medija da „olaju“ koga treba.

Prvo se, brzinom „munje“ oglasio Nermin Nikšić tvrdeći nonšalantno (bezobrazno, besramno, utuživo) da oni u SDP-u nisu iznenađeni, da su znali, pa čak da su ih „visokopozicionirani SDA-ovci upozoravali da [Izetbegović] u svom kabinetu ima kartu sa ucrtanim granicama podijeljene Bosne i Hercegovine“.

Nego sreća, kaže dalje Nikšić, „što smo ga porazili na prošlim izborima i tako spriječili njegovu namjeru da podijeli zemlju. I ponovo ćemo ga pobijediti, u interesu države Bosne i Hercegovine i svih njenih građana”, napisao je Nikšić.

Nije dugo trebalo da se javi i nominalno „prvi u Bošnjaka“. Nedjelja je, pa vjerovatno nije imao teleprompter uza se, tako da se morao zadovoljiti pisanim reagiranjem i grafičkim rješenjem u kojemu je grubo zloupotrijebio fotografiju jednog od najvećih bosanskohercegovačkih heroja.

Doktor Denis Bećirović hrabro i junački stao je u odbranu Bosne i Hercegovine od Bakira Izetbegovića i svojim prepoznatljivim, duboko ispraznim stilom, patetično poručio: „Nikome nećemo dozvoliti da pregovara o podjeli države Bosne i Hercegovine.

O tome nema rasprave.

Nikada.

Ima nas dovoljno da zaustavimo sve one koji otvoreno ili prikriveno krenu u razaranje naše domovine”.

Na sličnom tragu javili su se i ostali Murphyjevi poltroni i aparatčici, pokušavajući uhvatiti pojas za spašavanje koji im je bivši ambasador bacio u teškoj, davljeničkoj situaciji u kojoj su se nakon tri i po godine katastrofalne vladavine našli.

Predsjednik Stranke demokratske akcije Bakir Izetbegović mirno je demantirao Murphyja, potpuno razobličivši njegovo nediplomatsko i nedobronamjerno miješanje u unutrašnje stvari i predizbornu kampanju u našoj zemlji.

Pozivajući ga da predoči dokaze za svoje tvrdnje, Izetbegović je demantirao da je “tokom razgovora o ustavnoj i izbornoj reformi 2021. i 2022. godine na bilo koji način pristao, sugerisao ili nagovijestio mogućnost podjele Bosne i Hercegovine”.

“To je potpuno neutemeljena i neuvjerljiva laž”, napisao je u svom reagiranju Izetbegović I dodao:

“Nikada ni sa američkom administracijom, niti sa bilo kojim drugim međunarodnim sagovornikom, nisam razgovarao o podjeli Bosne i Hercegovine. Niko tako nešto nije ni spominjao a kamoli predlagao. Tema razgovora u tom periodu bio je isključivo Izborni zakon Bosne i Hercegovine i zahtjevi HDZ-a BiH, koje sam odbio upravo zato što bi vodili dodatnim etničkim podjelama i cementiranju diskriminacije. O tome postoje brojni svjedoci, uključujući i učesnike pregovora u Neumu”.

Iako se u prvi mah moglo učiniti da Murphyjeva optužba na račun predsjednika SDA ima potencijal “političke bombe”, sve se na kraju završilo u jednom poslijepodnevu, kao eksplozija dječije, vlažne petarde.

Murphyjev “poklon” podanicima iz Trojke pretvorio se u “danajski dar”, jer je javnost samo još jednom dobila kredibilan podsjetnik o kakvoj se nelegitimnoj, neautentičnoj, praznoj i dezorijentiranoj skupini političara na vlasti radi.

Pojas za spašavanje, ipak, je bio unaprijed probušen!