Istraživanja kvarca: Krije li srednja Bosna mineral neophodan u proizvodnji čipova

Svijet ubrzano razvija vještačku inteligenciju i industriju čipova, a sve veću stratešku važnost dobija kvarc visoke čistoće, bez kojeg nije moguće proizvesti dio moderne tehnologije.

Ovaj materijal koristi se u proizvodnji poluprovodnika, mikroelektronike i solarnih panela, a rast globalne potražnje za čipovima i obnovljivim izvorima energije dodatno povećava njegov značaj.

Budući da u svijetu postoji ograničen broj nalazišta kvarca koji zadovoljava stroge kriterije čistoće, mnoge države ga danas smatraju kritičnom mineralnom sirovinom od strateškog značaja.

Jedno od najpoznatijih nalazišta ultračistog kvarca nalazi se u Sjedinjenim Američkim Državama. Nakon uragana Helene 2024. godine pojavila se zabrinutost zbog velike zavisnosti globalne industrije od kvarca iz rudnika “Spruce Pine” u Sjevernoj Karolini.

Na području srednje Bosne postoji veliki broj nalazišta kvarcnih žila, ali stručnjaci upozoravaju da mnoga od njih decenijama nisu ozbiljnije istraživana savremenim metodama.

Profesor na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli Elvir Babajić smatra da na području srednje Bosne postoji značajan potencijal za pronalazak kvalitetnog kvarca koji se koristi za industriju čipova i solarne tehnologije.

On dodaje da postoje opravdani razlozi za dopunu istraživanja kako bi se dobila jasnija slika o stvarnom ekonomskom i tehnološkom potencijalu kvarcnih pojava u srednjoj Bosni. Do sada je, kako kaže, na ovom području izdvojeno osam rejona u kojima su vršena istraživanja.

“Dosadašnji stepen istraženosti ovih pojava i ležišta može se ocijeniti kao relativno nizak, posebno sa aspekta savremenih zahtjeva za industrijsku i visokotehnološku primjenu kvarca”, kaže on, te pojašnjava da je većina sistematskih i organizovanih istraživanja provedena 1980-ih godina.

Pozivajući se na ranije analize, profesor Babajić navodi da se sadržaj silicij-dioksida (SiO₂) u kvarcnim žilama kretao od 95,23 do 99,66 posto. On ističe da uzorci sa čistoćom iznad 99 posto mogu predstavljati potencijalno značajnu sirovinu za specijalne industrijske namjene.

“Posebno je važno naglasiti da visok sadržaj SiO₂ sam po sebi nije dovoljan kriterij za primjenu u visokotehnološkoj industriji”, kaže on.

Da bi kvarc mogao imati primjenu u visokotehnološkoj industriji, poput proizvodnje poluprovodnika, solarnih fotonaponskih sistema, optike i optičkih vlakana, mora zadovoljiti veoma stroge kriterije klase HPQ (High-Purity Quartz), odnosno kvarca visoke čistoće.

“Osnovni uslov za HPQ kvarc jeste minimalna čistoća od 99,99 posto SiO₂, dok najzahtjevniji poluprovodnički procesi zahtijevaju čak 99,999 posto SiO₂”, zaključuje on.

Govoreći o laboratorijskim kapacitetima u BiH, Babajić kaže da postoje određeni preduslovi za ispitivanja kvarca visoke čistoće.

“Međutim, kada su u pitanju tehnološki kapaciteti za preradu kvarca visoke čistoće, posebno za proizvodnju HPQ materijala, trenutno nema dovoljno javno dostupnih informacija koje bi potvrdile postojanje kompletno razvijene industrijske infrastrukture u zemlji. Proces dobijanja HPQ kvarca podrazumijeva veoma složene faze prerade”, navodi on.

Takvi procesi, kako kaže, zahtijevaju visoko specijalizovanu opremu i strogo kontrolisane tehnološke uslove, koji su karakteristični za mali broj specijalizovanih postrojenja u svijetu.

“Razvoj geološkog sektora često je suočen sa snažnim društvenim otporima i negativnim percepcijama javnosti. Dio organizacija koje djeluju pod okriljem ‘ekološkog aktivizma’ protivi se i samim fazama geoloških istraživanja, nerijetko bez jasnog razlikovanja između istražnih aktivnosti i eksploatacije mineralnih sirovina”, kaže Babajić.

On smatra da svaka istražna ili eksploataciona aktivnost mora biti provedena uz poštovanje savremenih ekoloških standarda, a da potpuno zaustavljanje ili onemogućavanje geoloških istraživanja dugoročno može negativno uticati na ekonomski razvoj, energetsku sigurnost, tehnološki napredak i ukupnu konkurentnost zemlje.

Amer Gudić, vršilac dužnosti pomoćnika ministra za rudarstvo i energetiku u Ministarstvu privrede Srednjobosanskog kantona, navodi da na području ovog kantona postoji aktivan koncesioni ugovor sa rudnicima “Smrčevice”, gdje se u eksploatacionom polju Gradac nalaze dva ležišta kvarca, Gradac 1 i Gradac 2.

Prema njegovim riječima, kvarc sa područja Vranice i rudnika “Smrčevice” spada među kvalitetnije u regionu, a slična nalazišta, koliko mu je poznato, postoje još jedino u Sjevernoj Makedoniji.

Gudić navodi da je u pojedinim dijelovima kvarc toliko čist da se koristi i za izradu nakita, te da ima široku primjenu u građevinarstvu, hemijskoj industriji, metalurgiji, staklarstvu, elektronici i telekomunikacijama.

“Potencijal kvarca kao rude svakako postoji, ali je problem tržište i njegova primjena u BiH. Nekada je značajan kupac bila ‘Elektrobosna’ Jajce, gdje se proizvodio ferosilicijum, međutim nakon gašenja tog pogona rudnik je počeo stagnirati. Dalji razvoj zavisi od toga hoće li koncesionari pronaći novu primjenu i tržište za ovu sirovinu”, kaže Gudić.

Muamer Čehić, član uprave rudnika kvarcita „Smrčevice” u Gornjem Vakufu, pojašnjava da ovaj rudnik postoji od 1980-ih godina, ali da se intenzitet rada u velikoj mjeri smanjio zbog njegove povezanosti sa proizvodnjom ferosilicija u Jajcu.

“Primjena je zaista velika, ali se ne isplati ta sitnija frakcija, a proizvodnja je skupa jer je taj materijal abrazivan i onda troši te drobilice”, kaže on.

Čehić pojašnjava da se kvarc u njihovim ležištima nalazi na oko 1.800 metara nadmorske visine, na lokalitetima Gradac i Obodinski potok. Na lokalitetu Gradac ranije se intenzivno eksploatisao kvarcit čiji se sadržaj silicija kreće od 97,5 do 99 posto, ali dodaje da rudnik trenutno nema tehnologiju koja bi omogućila selekciju kvarca prema stepenu čistoće.

“Mi smo kontaktirali mnoge potencijalne investitore, pokušavali smo plasirati tu robu na inostrano tržište, ali specifična je proizvodnja, to je neki najčešći mineral u zemljinoj kori i ima ga u Indiji, Pakistanu, baš velike čistoće”, kaže on.

Prema njegovom mišljenju, potrebna su značajna finansijska sredstva kako bi se proizvodnja podignula na veći nivo.

“Eksploatacija tih prirodnih resursa zaista pokreće i lokalnu zajednicu, kanton i Federaciju, državu. Potencijal postoji, ali fali malo tu više znanja, više mudrosti”, smatra on.

“Šta je bitno još napomenuti, da uz kvarc najčešće ide zlato, tako da, evo na našem nalazištu i Vranica je ta poznata kao rudna, zlatonosna planina, tako da s te strane postoje neki zanimljivi interesi da se istražuju i da se radi”, kaže on.

S obzirom na to da visokokvalitetni kvarc postaje u 21. vijeku ono što je nafta bila u 20., postavlja se pitanje hoće li BiH iskoristiti svoje mogućnosti ili će i dalje ostati nijemi posmatrač svog potencijala.