Muharem Cero za !Odgovor: Čović preuzima Dodikov model za državnu imovinu

Zagrebačke konferencije o trećem entitetu, Južnu interkonekciju te manipulacije HDZ-a s knjiženjem državne imovine ne Elektroprivredu Herceg-Bosne – treba posmatrati kao dio istog procesa, smatra stručnjak za pitanja državne imovine Muharem Cero.

U razgovoru za portal !Odgovor Cero ističe da se mora pratiti „tajming i šira slika“ svih ovih događaja te da je cilj HDZ-a da, po Dodikovom modelu, u pogledu državne imovine uspostavi nelegalno stanje na terenu koje će se poslije morati rješavati.

“U tom kontekstu imamo zakon o Južnoj interkonekciji, iz kojeg se stiče dojam da se ide daleko. Imamo zagrebački sastanak, imamo guranje u javni politički prostor, kao sondiranje terena za tzv. federalizaciju Federacije, odnosno treći entitet. Sve se skupa ta cijela priča završava na prerogativu vlasništva nad teritorijom”, kazao je Cero.

Cero objašnjava da problemi s državnom imovinom nastaju i traju po principu uspostavljanja nelegalnog i neustavnog faktičkog stanja na terenu, koje poslije postaje osnova za pregovore, u odsustvu snažnih državnih institucija koje bi implementirale odluke Ustavnog suda.

On smatra da je taj proces naročito primjetan u entitetu Republika Srpska, ali da ni u dijelovima Federacije koje kontrolira Hrvatska demokratska zajednica BiH (HDZ) situacija nije mnogo drugačija.

Cijela priča počinje 2002. godine, kada Federacija donosi Zakon o šumama, a Općina Konjic traži ocjenu ustavnosti.

„Ustavni sud utvrđuje da je zakon neustavan, iz razloga što nisu obuhvaćeni lokalni interesi i zajednica. Nakon toga dolazi uredba sa zakonskom snagom. I nju Ustavni sud obara, a zakona nemamo ni danas. Nastaje vakuum, u kojem kantoni postaju vlasnici teritorije. Šume Herceg-Bosne su upisane u vlasničke knjige u kantonima s hrvatskom većinom, izuzev Hercegovačko-neretvanskog. HNK je tada imao poseban status, prema Dejtonu, kao i Srednjobosanski kanton”, podsjeća Cero.

Šume su ne samo važan resurs, nego zauzimaju i preko 60 posto teritorije države. U međuvremenu, u taj prazan prostor zbog nepostojanja zakona o upravljanju šumama, po kojem bi zemlja ostala vlasništvo države, pojedini kantoni i općine su upisali i zemljište i šume.

“Oni su upisali i zemljište i šumu u vlasničke knjige i to nikada nije do sada promijenjeno. Šume Herceg-Bosne su gotovo ratna kategorija, prije Vašingtonskog sporazuma, a u vlasničkim knjigama je na puno mjesta upisano vlasništvo nad šumama“, kaže Cero za !Odgovor.

Kazavši da svako faktičko stanje protokom vremena traži svoju „ovjeru“: Čović hoće da postigne sve ono što je dobila Republika Srpska, „na način kako je to uradio Dodik unilateralno, jednostrano, neustavno, ali u operacionalizaciji provedeno“.

“Upisao je zemljište, a agenda je bila osporavanje državne imovine. I administrativne crte, razgraničenje dva entiteta, pretvorio je u zemljišno-knjižnu i gruntovnu granicu. Ništavno, neustavno, unilateralno, pravno nasilno, suprotno zakonima, odlukama Ustavnog suda, ali je fakticitet nastao. I mi čekamo sada otklanjanja tog fakticiteta. Tu imamo presude Ustavnog suda, pa imamo političko djelovanje iz kapaciteta Visokog predstavnika, ali se faktičko stanje vrlo teško ili nikako ne mijenja”, naglašava Cero.

Nezakonito djelovanje mostarske Službe za katastar, koja je u aprilu kao posjednika državne imovine, Hidroelektranu Mostar, upisala JP Elektroprivredu HZ HB, primjer je kako Čović nastoji primijeniti isti model, koristeći se kantonima.

“Čović kreće u akciju, samo s drugim modelom. On uvodi kantone u kapacitet suvereniteta. Pa se uz modalitet koji je nastao u praznom prostoru, činjenice da nemamo zakon o šumama, nego šumska gazdinstva, dakle, prenio to na kantone, kantonalne administrativne linije dobivaju oblike zemljišnog-knjižnog vlasništva i postaju gruntovne granice”, dodaje Cero.

Cero smatra da je ovakva praksa, uvođenje javnih preduzeća u posjed, već osporena na Ustavnom sudu, ali da Čović, kao i Dodik, kršenjem zakona uspostavlja činjenice na terenu.

“To je riješeno u više presuda Ustavnog suda gdje je zaustavljena promjena vlasništva nad vodenim tokom, rijekom, obalom i zemljištem. To je, dakle, agenda koja operacionalizira treći entitet kroz zakon o šumama Herceg-Bosne, pa diverzifikacija, pa, evo, odjednom Elektroprivreda, i ko zna šta će još biti u operacionalizaciji ovog procesa. Ovakva pojava se može ignorirati, ali poželjno je komentirati i pratiti da ne odemo toliko daleko da se ne dogodi nepopravljiva stvar, pa se u jednom trenutku probudiš u novom, faktičkom ustavno-pravnom poretku”, upozorava Cero.

Na pitanje kako popraviti nastalu štetu i vratiti proces na početak, Cero smatra da dvije adrese mogu reagovati.

“Ako je svršen ili nedovršen čin, onda dvije adrese samo mogu reagirati. Obraćanje Visokom predstavniku za autentično tumačenje njihovih odluka, naloga, presuda Ustavnog suda i traženje očitovanja i djelovanja državnog Pravobranilaštva radi utvrđivanja ništavnosti i povratka u ranije stanje“, kaže Cero.

Pravobranilaštvu se takvim zahtjevom već obratio državni zastupnik SDA iz Mostara Šerif Špago, tražeći da se uključi u postupke u mostarskoj Gradskoj upravi i zaštiti državnu imovinu.

Cero objašnjava da se preinaka zemljišta vezanog za Hidroelektranu ne može dogoditi jednostrano, bez saglasnosti države, koja je titular vlasništva.

„Ona se može dogoditi samo na način što bi titular vlasništva, dakle Parlament Bosne i Hercegovine, država, gornji nivo vlasti, a ne pod-državni aranžmani, entiteti i kantoni, dobili suglasnost izuzimanja od zabrane i raspolaganja državnom imovinom do donošenja zakona”, pojašnjava Cero te zaključuje da historijat grunta mora pamtiti da je titular vlasništva bila Bosna i Hercegovina.