Priča o profesoru Salihspahiću: Učitelj koji je odgajao lidere

Jučer je u Velikom Čajnu kod Visokog, u 91. godini, na bolji svijet preselio profesor Džemal Salihspahić, osnivač i dugogodišnji direktor Medrese "Osman ef. Redžović".

Vijest je to koja je rastužila mnoge njegove bivše učenike, a u njegovoj više od pola stoljeća dugoj učiteljskoj i hodžinskoj karijeri, to je zaista dug spisak. Od njega se oprostio i bivši reis Mustafa ef. Cerić, kojem je profesor Salihspahić bio i hodža i profesor.

Jedne prilike je potpisniku ovih redova profesor Salihspahić, pola u šali, a pola ozbiljnim tonom, kazao nakon što je održan sastanak Vijeća muftija, da samo jednom muftiji iz tog saziva nije bio profesor.

I zaista, profesor Salihspahić je bio profesor koji je u njedrima Čajangrada, u vihoru rata, posijao sjeme znanja i krenuo graditi instituciju. Medresa "Osman ef. Redžović" pokrenuta je 1992. godine, kada je profesor Salihspahić, sa nekoliko istomišljenika i prijatelja, započeo ovu priču u maloj čajangradskoj džamiji.

Danas, 33 godine nakon pokretanja, ova medresa je izrasla u respektabilnu obrazovnu instituciju, sa jedinstveno uređenim kompleksom škole i internata, te bivšim učenicima rasutim širom svijeta na različitim pozicijama.

Tako je, naprimjer, profesor Salihspahić bio profesor jednom kolumnisti i jednom novinaru na portalu !Odgovor: jednom u Zenici sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a drugome prije desetak godina u Visokom.

Veličina profesora Salihspahića ne ogleda se samo u dužini njegovog prosvjetnog rada, podignutim vakufima, nevjerovatnoj radnoj etici ili broju učenika koji su prošli pored njegove katedre, nego možda najviše u njegovoj sposobnosti da vidi dalje, duže i šire.

Tako je osmislio i bio dugogodišnji profesor Imameta, predmeta koji je pokušavao pripremiti učenike medrese za kasnije obavljanje imamske i liderske funkcije u zajednici. Današnjim efendijama koji su slušali njegova predavanja, to je, prema njihovim riječima, bilo neprocjenjivo iskustvo, ali i svima ostalima, zbog jedinstvene percepcije uloge lidera i odnosa prema zajednici.

Svaki njegov učenik ima neku anegdotu s njim, od ukora zbog konzumiranja cigareta do pohvale za lijepo predvođen namaz. Ono po čemu smo ga svi cijenili jeste to da je živio ono što nam je govorio. Nikada nije ukazao na nešto ili tražio od tinejdžera ono što ni sam nije radio.

"Program broj 2" bila je posebna rubrika u njegovom programu koja se odnosila na pisanje i zapisivanje narodnih mudrosti, citata i razrednih „bisera“ koji bi se spomenuli tokom časa. Tako mnogi od nas pamte arhaične izraze, latinske i arapske poslovice, visočke dosjetke i naše viceve koje smo zapisivali na kraju sveske - koja je morala biti „njemački uredna“.

Njegova bogata biografija nije bila rezultat samo dugovječnosti, nego i posvećenosti i preciznosti u obavljanju svakog posla koji mu je bio povjeren. „Red, rad i disciplina“, poslovica koju nam je često ponavljao kao ključ uspjeha, bila je njegova vodilja i slika njegovog odnosa prema povjerenom emanetu.

Uz sve to, on je možda jedina osoba koja je bila direktor dvije medrese u svojoj karijeri - Gazi Husrev-begove od 1976. do 1980. godine, te od 6. septembra 1992. do 2013. godine direktor Medrese „Osman ef. Redžović“.

Od profesorskog rada u gimnazijama u Širokom Brijegu i Zenici, do funkcije sekretara Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, te osnivanja dvije biblioteke: „Mehmed ef. Handžić“ u Čajangradu i „Muhamed Seid Serdarević“ u Zenici, brojni su hajrati i vakufi Džemala Salihspahića.

Najveći među njima svakako je nemali broj iškolovanih i obrazovanih učenika u njegovoj višedecenijskoj karijeri.

Njegovim odlaskom svi smo izgubili od države Bosne i Hercegovine, Islamske zajednice, porodice i prijatelja, do džemata i nas, njegovih učenika.

I kako je Poslanik, s.a.v.s., kazao: „Najbolji ljudi su oni koji najviše koriste ljudima.“

A profesor Salihspahić bio je upravo takav - uvijek među prvima, uvijek na usluzi ljudima.

Sjećanje na njega neće lahko izblijedjeti, sve dok postoji makar jedno od mnogobrojnih trajnih dobara koje je posijao širom Bosne i Hercegovine.

Dženaza namaz profesoru Salihspahiću klanjat će se sutra, u petak, 24. aprila 2026. godine, u kampusu Medrese, gdje će biti i ukopan.