Hoće li svanuti višestranačju kod Hrvata: Nova pravila pomažu opoziciji

Hrvatski narodni sabor (HNS), kao nevladina organizacija pod kontrolom HDZ-a koja okuplja većinu hrvatskih stranaka, te kruti nedemokratski odnos Dragana Čovića prema drugim strankama, ali i široj političkoj javnosti, ključne su kočnice razvoja stvarnog političkog pluralizma među Hrvatima u Bosni i Hercegovini.

Prisjetimo se napada na uglednog profesora Slavu Kukića. Prošlo je tome nekoliko godina, a posljednjih mjeseci svjedočimo nasilnim obračunima s opozicijom i nervozi u redovima HDZ BiH u Čapljini, Grudama, Livnu, Žepču, Busovači, Jajcu, Gornjem Vakufu, Vitezu te Zapadnohercegovačkom kantonu.

Pritisak HDZ-a na hrvatske društvene i političke krugove proširio se i na Hrvatsko kulturno društvo Napredak (HKD). Kadar HDZ-a Nikola Čiča istovremeno obnaša funkciju direktora Agencije za antidoping kontrolu BiH i predsjednika HKD Napredak, koji je donedavno bio najvažnija nadstranačka institucija Hrvata u BiH.

Tenzija raste i unutar samog HDZ-a, pogotovo zbog kadrovske politike. Lider Dragan Čović, na koncu sedme decenije, okuplja uglavnom znatno mlađe kadrove oko sebe.

Svakako, HDZ-u u prilog ne ide ni to što dio javnosti sve više zamjera, na moralnim osnovama, udaljavanje od katoličkih i porodičnih vrijednosti, odnosno od puka u cjelini.

Hrvatski opozicioni mediji pozivaju se na anketu – koju je naručila “jedna bošnjačka stranka” – prema kojoj opozicionu petorku podržava čak 40 % Hrvata.

To je znatno više od 30 % koliko je prošle godine u maju tvrdio Ilija Cvitanović, predsjednik HDZ-a 1990.

O njihovom djelovanju već smo pisali, kao i pokušaju formiranja trećeg bloka na relaciji Prozor – Čapljina. Pored navedenog, ostaje otvoreno pitanje kome će se prikloniti HSP BiH, koji je jako prisutan u javnosti.

Olakšavajuća okolnost za petorku je slab kandidat DF-a za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda što otvara prostor za ravnopravnu borbu dva bloka za Predsjedništvo.

Pitanje svih pitanja jest je li moguća značajnija opozicija HDZ-u bez bošnjačkih glasova? Ako se prisjetimo političkog pokreta Lijanovića iz Širokog Brijega, koji su u svojoj stranci imali i kadrove i glasače Bošnjake i Srbe, teško da Petorka može promijeniti odnos snaga na terenu s obzirom na svoju monolitnost i vertikalni transfer moći u formiranju i funkcionisanju vlasti u BiH. Zbog toga je hrvatska opozicija sklona radikalnijim i populističkim narativima u borbi za glasače kojima je odbojna politika HDZ BiH.

Čoviću i HDZ-u će na ruku, ponovo ići, narativ borbe protiv bošnjačkih i bosanskih stranaka koje se zalažu za građansko uređenje države, što će iskoristiti za dodatnu mobilizaciju glasača i zastrašivanje.

Treći bitan faktor opstanka moći HDZ-a BiH je manipulacija s pozicijama koje pripadaju Srbima. Najočitije je to u Gradskom vijeću Mostara, gdje troje od četvero članova Kluba Srba dolazi kroz HDZ BiH.

Bit će jako zanimljivo analizirati čijem kandidatu će pripasti srpski glasovi iz Kantona 10, što će biti pokazatelj koliko je otporan savez Čović – Dodik.

Ovi izbori su prvi nakon izmjena izbornog zakona, gdje je povećan broj Hrvata u Domu naroda FBiH što je konkretna motivacija i historijska prilika za opoziciju.

Snaga HDZ-a BiH u Skupštini HNK gotovo u istoj mjeri zavisi koliko od glasova hrvatske opozicije toliko i od podjela među Bošnjacima. Naime, tradicionalno dva do tri mandata probosanskim strankama odu niz Neretvu uprkos većoj izlaznosti Bošnjaka u HNK, jer male stranke ne mogu da se dogovore oko formiranja širih koalicija.

U ovom mandatu u Skupštini HNK-a HDZ BiH s partnerima ima 11 zastupnika, dok opozicione hrvatske stranke imaju pet (HDZ 1990 tri i HRS dva). Ako se Petorka matematički dobro posloži i ako savez Rama-Čapljina osvoji barem jedno mjesto, HDZ BiH bi mogao izgubiti 2-3 mjesta. Tradicionalno vlast u HNK se formira posljednja, a njena struktura je u pravilu odraz odnosa sastava Vlade FBiH i Srednjo-bosanskog kantona.

Iako u Skupštini Zapadno-hercegovačkog kantona participira šest političkih opcija, a četiri zastupnika su “neovisna”, opozicija je pri glasanju za Dom naroda FBiH spala samo na dva zastupnika. Kakav je karakter demokratije u ovom kantonu pokazuje moć HDZ BiH da na listi HRS-a “izaberu” svog čovjeka.

Livanjski kanton ima već treću vladu bez HDZ BiH. Međutim, lokalni HNP Ivana Vukadina je pod jakim pritiskom i HDZ-a BiH i HRS-a, a početna euforija je splasnula. Brojne afere, posebno one vezane za energetski sektor, narušile su nekad neprikosnoveni imidž Vukadina. Nedavna promjena većine u Gradskom vijeću Livna pokazuje znake oporavka HDZ-a BiH. S obzirom da je za formiranje Vlade u Kantonu 10 potrebna podrška dvije trećine zastupnika u Skupštini, ključno pitanje je ko ima veći koalicioni kapacitet, odnosno bolje odnose s bošnjačkim i srpskim strankama.

Najčešća zamjerka opozicije Čoviću jeste bliskost s Miloradom Dodikom, odnosno prešućivanje njegovih poteza koji su na štetu bh. Hrvata i opstojnosti države BiH. Drugi neuspjeh Čovića po mišljenju opozicije jest što u mandatu na izmaku nije uspio da riješi hrvatsko političko pitanje, odnosno izborni zakon, iako je imao na raspolaganju servilnu Trojku.

Podsjećamo, na izborima 2022. godine HDZ BIH je okupio oko sebe koaliciju stranaka koju su činile HSP BiH, HDU, HSP AS, HRAST, HSP HB. Je li ovaj savez ostao jedinstven i dovoljno snažan za izbore u oktobru, saznat ćemo vrlo brzo.