Rat SAD s Iranom predstavlja značajnu prijetnju za Kinu, kao najvećeg svjetskog uvoznika nafte. Međutim, Peking se godinama pripremao za ovakvu krizu i dobro je pozicioniran da konflikt pretvori u prednost u utrci za globalnu ekonomsku dominaciju, piše Financial Times.
Prošle godine Kina je uvezla oko polovinu svoje sirove nafte i gotovo trećinu tečnog prirodnog plina s Bliskog istoka. Agresivno je gradila strateške zalihe fosilnih goriva. Procjenjuje se da Kina ima najveće svjetske hitne rezerve nafte, ukupno oko 1,3 milijarde barela.
Iran je poručio da brodovi povezani s zemljama koje nisu neprijateljske, a među kojima je i Kina, mogu prolaziti kroz Hormuški moreuz. Gotovo polovina kineskog uvoza plina dolazi putem cjevovoda iz Rusije i Turkmenistana kroz dugoročne ugovore. Osim toga, Komunistička partija Kine već koristi centraliziranu moć kako bi ograničila izvoz iz rafinerija, a može je koristiti i za kontrolu cijena te preusmjeravanje ka alternativnim izvorima energije.
Kina može izdržati sukob koji nekoliko mjeseci
Kina je također značajno investirala u elektrifikaciju. Električna energija čini 30% ukupne potrošnje energije, oko 50% više nego u SAD-u ili Evropi, što je čini otpornijom na rast globalnih cijena nafte. Uz brzu izgradnju solarnih i vjetroelektrana, Kina već čini oko trećine svjetskih kapaciteta za proizvodnju obnovljive energije.
Zahvaljujući raznolikim izvorima energije i alternativnim rutama koje zaobilaze Perzijski zaljev, samo oko 6% ukupne kineske potrošnje energije direktno je izloženo poremećajima u Hormuškom moreuzu.
Sve u svemu, Kina može izdržati sukob koji traje još nekoliko mjeseci, dok će njena zaštita od globalnih cijena energije učiniti izvoznike konkurentnijima.
Pekinška ulaganja u čistu tehnologiju i industrijsku samodovoljnost znače da može ostvariti dugoročne ekonomske i diplomatske dobitke iz ovog rata.
Prvo, konflikt je naglasio važnost smanjenja ovisnosti o uvozu ugljikovodika. Kineske kompanije čine najmanje 70% globalnog proizvodnog kapaciteta za ključne zelene tehnologije, uključujući solarne panele, baterije i komponente za električna vozila. Zemlja također dominira u eksploataciji i preradi rijetkih metala.
Investitori su već pohrlili u kineske dionice zelene energije očekujući rast globalne potražnje. Najveći kineski proizvođači baterija povećali su tržišnu vrijednost za više od 70 milijardi dolara od napada SAD-a i Izraela na Iran.
Dalje, kako se zemlje oslanjaju na resurse iz Bliskog istoka, Kina se može pozicionirati kao „posljednji dobavljač“ zahvaljujući svojim zalihama i industrijskoj proizvodnji. Također je neto izvoznik rafiniranih naftnih proizvoda.
Američke tehnologije oslonjene se na kineske metale
Kina je drugi najveći svjetski izvoznik gnojiva. Iako je ograničila izvoz radi domaće sigurnosti, može pomoći državama suočenim s poljoprivrednim krizama. Također posjeduje strateške zalihe sumpora, ključnog elementa u poljoprivredi i metalurgiji.
Zemlja je napredovala i u smanjenju ovisnosti o uvozu helija, zahvaljujući novim domaćim nalazištima i tehnološkim naprecima. Helij je ključan za industriju čipova u Aziji.
Dugotrajan rat mogao bi dati Kini dodatni utjecaj pred planirani sastanak kineskog predsjednika i američkog predsjednika. Mnoge američke vojne tehnologije oslanjaju se na kineske rijetke metale, dok SAD imaju zalihe za samo oko dva mjeseca.
Kina također ima dobre odnose sa zemljama Zaljeva i iskustvo u infrastrukturi, što je stavlja u povoljnu poziciju za obnovu regije nakon rata — uključujući luke, energetske objekte i postrojenja za desalinizaciju.
Konflikt jača imidž Kine
Rat bi mogao dodatno ojačati međunarodni položaj kineske valute, juana. Prelazak s dolarskih naftnih transakcija na domaće izvore energije i kineske tehnologije mogao bi potaknuti pojavu tzv. „petrojuana“, odnosno smanjenje dominacije dolara u trgovini energijom.
Na kraju, konflikt jača imidž Kine kao stabilnijeg partnera u odnosu na SAD. Kineski premijer nedavno je okupio više od 70 globalnih direktora kako bi promovirao stabilnost kineske ekonomije i lanaca snabdijevanja.
Ipak, kineska ekonomija neće proći bez posljedica. Produžen sukob može dovesti do većih troškova, nestašica i potencijalnog ograničavanja potrošnje. Globalna recesija bi smanjila potražnju za kineskim izvozom, a druge zemlje će i dalje biti oprezne prema prevelikoj ovisnosti o Kini.
Međutim, oni koji očekuju da će rat oslabiti kineski status supersile — značajno griješe. Kineska dugoročna strategija, diverzifikacija i fleksibilnost čine je izuzetno otpornom i spremnom da iskoristi nove prilike.
Tekst je preveden uz pomoć alata vještačke inteligencije.