Nije više pitanje šta je Trojka uradila, nego koliko će trajati posljedice 

Ulazak Trojke u vlast 2022/23. godine nije bio politički iskorak, nego strateški promašaj. U želji da po svaku cijenu preuzmu vlast, pristali su na suspenziju Ustava i politički aranžman u kojem su ih Milorad Dodik i Dragan Čović praktično “odabrali” kao poželjnu bošnjačku reprezentaciju, uz asistenciju Visokog predstavnika.  

U politici, međutim, ništa ne ostaje na početnoj odluci. Greške proizvode posljedice, a posljedice nove greške. Danas gledamo upravo taj zatvoreni krug. 

Trojka je pristala da tobože “deblokira sistem”, ali je zauzvrat oslabila probosanski politički blok i dodatno potkopala bošnjački politički subjektivitet, teško izboren i nikada do kraja konsolidiran. Umjesto stabilizacije, otvoren je proces tihog, ali upornog razgrađivanja političke pozicije države. 

Na vanjskom planu, također, nema rezultata. Nema pomaka ka NATO-u, nema stvarnog napretka ka Evropskoj uniji. U doba kada svijet ulazi u fazu duboke nestabilnosti, Bosna i Hercegovina je bez jasne orijentacije i bez političkog kapaciteta da odgovori na izazove. 

Na unutrašnjem planu pratimo kontinuitet loših odluka. Sustižu nas sporni zakoni, opasni presedani u sferi javnog govora i uvođenje verbalnog delikta, produbljivanje institucionalnih neravnoteža. Sve ono što se pravda “kompromisima”, zapravo dugoročno cementira slabost države. 

Posebno je simptomatičan odnos prema javnosti. Skrivanje ugovora u Kantonu Sarajevo postalo je obrazac ponašanja vlasti. Upravo je sadašnja vlast obećavala transparentnost, a sada svjesno zatvara procese i minimizira odgovornost. Jasan je to pokazatelj političke degradacije. 

Ekonomska i upravljačka slika, također, prati isti obrazac: transport je u zastoju, BHRT pred gašenjem, budžeti unakaženi, zaduženost raste, javne usluge slabe. Umjesto reformi, dobili smo improvizaciju, a nedostatak rezultata kompenzira se izgovorima. 

U takvom ambijentu treba posmatrati i posljednje blamaže koje dolaze iz vrha vlasti, uključujući i ono čemu svjedočimo ovih dana u Sjedinjenim Američkim Državama u vezi s Denisom Bećirovićem i njegovom suprugom. Ovakve blamaže nisu izolovani gafovi, nego posljedice već proizvedenih posljedica i logičan ishod politike bez mjere, odgovornosti i svijesti o težini funkcije. 

Zato ključno pitanje odavno nije šta je Trojka uradila, nego koliko će još trajati efekti te politike. 

Ako bi se isti obrazac nastavio i nakon izbora u oktobru, uključujući eventualni ostanak Denisa Bećirovića na poziciji člana Predsjedništva, to bi značilo nastavak potonuća. U vremenu koje je sve neizvjesnije i u globalnom okruženju koje je sve nestabilnije, Bosna i Hercegovina sebi više ne može priuštiti takvu politiku.  

Jer, cijena takvih politika se više ne plaća politički. Cijena se plaća dugoročno.  Državom i narodom.