Naš cilj je trajni mir između naših prijatelja, SAD-a i Irana

Skoro mjesec dana traje regionalni rat započet napadom Sjedinjenih Američkih Država (SAD) i Izraela na Iran. Iako je strana koja je započela napad imala drugačije planove – prije svega, da rat bude promptan i jeftin – situacija na terenu je ipak drugačija. Rat je, prvenstveno, izuzetno skup za napadačku stranu, a Iran je, uz značajne gubitke i uništenu infrastrukturu, uspio da rat „okrene“ u svoju korist, prije svega, kroz regionalno širenje konflikta. Ovaj rat se nije zadržao samo na iranskoj teritoriji, te njegove posljedice osjećaju države poput Saudijske Arabije, Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata i drugi regionalni akteri koji su svoju teritoriju ustupali SAD-u na vojno korištenje.

U trenutku pisanja ovog teksta Donald Trump je iznenadno, u svom stilu, okrenuo retorički kurs prema Iranu. On je istakao kako su dvije strane usred ovog razornog rata ipak uspjeli da održe komunikaciju i pregovore, čiji je epilog spuštanje tenzija, te reduciranje napada na ključnu infrastrukturu Irana, uz iransku obavezu da energetsku infrastrukturu svojih susjeda također ostavi izvan dosega svojih poprilično efikasnih raketa.

Iranska strana je takve navode negirala, ali je jasno da minimum komunikacije i u ovakvim situacijama mora postojati. Geopolitika je dinamična, nepredvidiva, često nepravedna, ali veoma važna disciplina, koja utječe na sve slojeve naše svakodnevnice. Nije stoga ni čudno zbog čega profesor geopolitike Klaus Dodds insistira u svojim djelima na tezi da je „pametno biti geopolitičan“. Kakav je doseg geopolitičkih implikacija pojašnjava jednostavan slučaj poskupljenja energenata, zbog kojih slijede dalja poskupljenja, koja će u velikoj mjeri imati utjecaj na standard prosječnog stanovnika – svijeta!

Da je geopolitika nešto što je opipljivo u svakodnevnici, ukazuje nam i primjer da košarkaški klub Dubai iz UAE svoje utakmice zbog geopolitičkih sigurnosnih implikacija igra nekoliko hiljada kilometara daleko, u sarajevskoj dvorani „Zetra“, a izraelski klubovi u Srbiji i Mađarskoj. Geopolitika ostavlja posljedice o kojima treba razmišljati na vrijeme, a uslijed ovako izazovnih dešavanja postavlja se pitanje, kako da te posljedice budu što manje osjetne, te šta je glavni interes Bosne i Hercegovine, kao države za koju je ovakav sukob značajan izazov, na vanjskopolitičkom planu?

U historiji geopolitike Bosna i Hercegovina je pozicionirana kao geopolitički objekt, a s ovom tezom će se sasvim sigurno složiti većina kredibilnih istraživača geopolitike. Kao takva, Bosna i Hercegovina nema luksuz da zastupa strane, navija, inati se i čini kardinalne greške na vanjskopolitičkom planu. Na primjeru rata SAD-a i Irana veoma lahko se može odrediti šta treba da bude glavni cilj Bosne i Hercegovine u ovakvim kriznim geopolitičkim izazovima.

Prije svega, potrebno je krenuti od činjenice da su SAD i Iran prijateljske države Bosne i Hercegovine. Jedino oko čega se može raspravljati u ovom kontekstu jeste u kojem trenutku i koliko je neka država više pomogla opstanku države Bosne i Hercegovine, ali je zajednička spojnica dva faktora da su nedvojbeno bili tu kada nam je bilo najpotrebnije.

Alija Izetbegović, Haris Silajdžić, Muhamed Šaćirbegović i drugi važni akteri bosanskohercegovačke diplomatije za vrijeme rata uspjeli su da svojim djelovanjem spoje interese SAD-a i Irana tokom rata protiv Bosne i Hercegovine, što je veoma rijedak geopolitički primjer kada su ova dva rivala bila na istoj strani. Ono šta su Iran i SAD na vojnom planu učinile za Bosnu i Hercegovinu, Saudijska Arabija je uradila na lobističkom. Diplomatske aktivnosti Saudijske Arabije u kontekstu lobiranja za prijem Bosne i Hercegovine u UN, te ustupanje zgrade u Vašingtonu za potrebe Ambasade Bosne i Hercegovine, samo su dio saudijskih napora za opstanak države Bosne i Hercegovine na međunarodnoj sceni.

Investicije iz Katara, te odnosi koji su se razvili sa ovom državom u postdejtonskoj fazi Bosne i Hercegovine, nisu zanemarivi, kao ni globalna uloga Katara, koja je iz godine u godinu sve značajnija. Prostora za napredak ima, ali i volje Dohe da se odnosi unaprijede u predstojećem periodu.

Situacija sa Ujedinjenim Arapskim Emiratima je nešto drugačija, veze postoje, saradnja je aktivna, ali je daleko od one koju Bosna i Hercegovina ima s drugim državama iz Zaljeva. Ipak, Dubai i Abu Dabi nisu zanemarivi, te je bitno održati vezu i ne dopustiti, prije svega srbijanskom faktoru, da svojim djelovanjem preuzme potpuni primat. Tako je i u slučaju Azerbejdžana, koji je, kao i UAE, također usmjereniji na Srbiju nego na Bosnu i Hercegovinu, ali i tu ima prostora za unapređenje saradnje. Stoga nije teško zaključiti da Bosna i Hercegovina ne treba da zauzima stranu, da se nekom bespotrebno zamjera i da na taj način dovodi u pitanje vlastite interese.

Aktuelni rat utječe na sve aspekte našeg društva. Bosna i Hercegovina, za razliku od država u regionu, ne izgleda previše spremna za ovakve geopolitičke izazove, iz kojih proističu neka nova preslagivanja na geopolitičkoj šahovskoj ploči. Uslijed ovakve konstelacije odnosa, držim da je u ovom trenutku glavni vanjskopolitički interes Bosne i Hercegovine da se rat između Irana i Sjedinjenih Američkih Država okonča trajnim mirom, što prije. Ne krhkim mirom, kao što je to bio onaj uspostavljen nakon Dvanaestodnevnog rata, već mir na koji neće imati utjecaj izraelski lobi, kojem je u interesu kontinuirana konfrontacija pod sponzorstvom SAD-a.

Trajni mir bi stabilizirao i odnose Irana sa komšijskim državama, koje su im uprkos trenutnoj eskalaciji, veoma bitne. Za Bosnu i Hercegovinu mir donosi stabiliziranje tržišta, a jasno je da kao država koja većinom uvozi resurse, nemamo rezerve koje nam omogućavaju dugotrajnu sigurnost.

Aktuelna globalna previranja izazov su za bosanskohercegovačke donosioce odluka, koji se izgleda više bave jačanjem ega i samopromocijom (Bećirović), te društvenim mrežama (Konaković), nego stvarnim poslom za koji su plaćeni. Nakon određenih propuštenih šansi, kreatori odluka na nivou države, ali i opozicioni političari, svoje djelovanje u narednom periodu bi morali prilagoditi geopolitičkim previranjima, te shodno svojoj poziciji na geopolitičkoj šahovskoj tabli, insistirati na porukama koje imaju za cilj deeskalaciju, pa čak i eventualnu medijatorsku ulogu Bosne i Hercegovine, koliko god tog izgledalo kao veliki zalogaj.

Aktuelni trenutak se može opisati kao vrijeme brzih promjena i nestabilnosti, upravo zbog toga je bitno da Bosna i Hercegovina ima stabilnu vanjsku politiku u skladu s vlastitim interesom, a bosanskohercegovački trenutni interes je trajni mir!