Glomazni javni sektor koči napredak, ali nijednoj stranci ne smeta

Javni sektor u Bosni i Hercegovini, koji zapošljava gotovo polovinu radnika, i dalje je glavna kočnica reformi koje su jedan od ključnih prioriteta na putu države ka Evropskoj uniji. Dok digitalizacija stagnira zbog otpora institucija i straha od gubitka političke kontrole, administrativni aparat se održava za osiguranje glasova na izborima.

Prema izvještajima Svjetske banke, u javnom sektoru u BiH zaposleno je 44 posto od ukupnog broja prijavljenih radnika, što spada među najveće udjele u Evropi. Uz to, 58 posto svih zaposlenih sa visokim obrazovanjem radi u organima civilne vlasti ili u državnim preduzećima.

Ova međunarodna finansijska organizacija navodi da BiH ima više državnih preduzeća nego većina zemalja Evrope i centralne Azije, te najviše na cijelom Zapadnom Balkanu. U javnim preduzećima zaposleno je oko 11 posto radnika.

Anketa Svjetske banke otkriva da radnici u javnom sektoru ostvaruju u prosjeku 19 posto veću bruto zaradu od uporedivih prijavljenih radnika u privatnom sektoru.

“Ova razlika u zaradi između javnog i privatnog sektora je u BiH veća nego u većini drugih evropskih zemalja. Ta je razlika čak i veća kad se uzmu u obzir i novčana i nenovčana primanja, obzirom da veći udio radnika u javnom sektoru ima ugovor o radu, zdravstveno osiguranje, plaćen godišnji odmor, penziono osiguranje, kao i, što je najznačajnije, veću sigurnost radnog mjesta, obzirom da je mnogo manja vjerovatnoća da će ostati bez posla”, stoji u izvještaju.

Ured koordinatora za reformu javne uprave nedavno je objavio godišnji izvještaj o implementaciji Akcionog plana strateškog okvira za reformu javne uprave u BiH u kojem je zaključio da je reforma javne uprave u fazi stagnacije. Ovaj Ured je zaključio da su rezultati provedbe aktivnosti na kraju 2025. godine neznatno promijenjeni u odnosu na prvu polovinu godine.

Prema izvještaju, najveći broj implementiranih aktivnosti ostvarile su institucije Republike Srpske, a potom državne i institucije Brčko distrikta, te na kraju Federacija BiH.

Navodi se i da uslov iz Mišljenja Komisije prema kojem je potrebno da BiH privede kraju suštinske korake za unapređenje cjelokupnog funkcionisanja svoje javne uprave, tako što će osigurati profesionalnu i depolitiziranu državnu službu, te koordinisan sveobuhvatni pristup izradi politika još nije ispunjen.

U izvještaju se upozorava da izostanak podrške Koordinacionog odbora za reformu javne uprave pri Vijeću ministara BiH direktno blokira i usporava svaku šansu za ozbiljnu reformu uprave.

“Ovo tijelo nije se sastalo od februara 2024. godine da raspravlja o procesu reforme javne uprave. Vlada Republika Srpska i Vijeće ministara BiH nisu podržale usvajanje Revidiranog akcionog plana za reformu javne uprave tokom 2025. godine, što utiče na kašnjenje u provedbi aktivnosti i prije usvajanja ovog dokumenta”, pojašnjeno je u izvještaju.

Vladajuće strukture koče reforme, među kojima i digitalizaciju javne uprave jer ona podrazumijeva određeni nivo automatizacije procesa, pa se prilike za korupciju i političke vrste uticaja smanjuju, smatra izvršna direktorica Transparency Internationala u BiH Ivana Korajlić, koja pojašnjava da je ogroman prostor za korupciju u procesima izdavanja određenih dokumenata i dozvola.

“Postoje otpori jer s jedne strane i dalje se želi omogućiti da ljudi koji rade na ovim portfolijima imaju određen uticaj i mogu ga naplatiti. Samom digitalizacijom se objektiviziraju procesi, smanjuje se prostor za pojedince da donose diskrecione odluke o tome koliko će brzo šta ići, ko će dobiti sredstva ili dozvolu, a da ne govorimo o tome da ona podrazumijeva i veći nivo transparentnosti”, kaže ona.

Korajlić ističe da institucije često koriste izgovore kako nemaju kapaciteta, znanja i sredstava na raspolaganju da bi digitalizovali određene procese, te da to zahtijeva određenu vrstu opreme.

“Mi nismo najosnovnije stvari još uvijek uveli – da efikasno funkcioniše e-potpis, da imate online mogućnost apliciranja za određene konkurse ili dozvole, lična dokumenta i slično, a kamoli da pričamo o nekim zahtjevnijim procesima i nekim širim reformama”, navodi ona.

Transparency International u BiH kontinuirano prati oblast javnih nabavki unutar državnih institucija, ukazujući na brojne nepravilnosti. U svom radu su uočili da je čak i oblast nabavke određenih softvera koji služe za automatizaciju poslova u javnim institucijama ogromno polje za korupciju.

“Tamo gdje su ti procesi donijeli koristi, poput elektronskih zdravstvenih kartica, unapređenja zdravstvene evidencije, digitalizacije tog procesa, opet smo imali situaciju da se preplaćuju softveri, da se mnogo više izdvaja nego što bi trebalo jer vi kod softvera imate nevjerovatnu mogućnost da podešavate uslove pojedinim firmama, a i da je vrlo teško izmjeriti vrijednost određene usluge, pa se tako i napumpavaju cijene”, kaže ona.

Ona je mišljenja da je javni sektor u BiH daleko od toga da može automatizovati neke procese do mjere da ljudi više nisu potrebni, te da pitanje prevelikog broja zaposlenih nema toliko veze sa digitalizacijom, koliko sa politizacijom.

“Dakle potreba političkih stranaka da imaju što veći broj ljudi koje mogu ucjenjivati da glasaju za njih, da im vrše određene usluge, ustupke, da djeluju u njihovoj koristi i slično. Zbog toga se zapravo toliki državni aparat i održava i pumpa. Pa evo kada pogledamo javna preduzeća koja su u ogromnim dugovima, a imaju prevelik broj zaposlenih i to se vještački održava. Ne samo radi kupovine socijalnog mira, već i zbog činjenice da to sve predstavlja mašineriju ljudi koji onda budu primorani i ucijenjeni da glasaju za te političke stranke”, kaže ona.

Profesor na Ekonomskom fakultetu u Sarajevu Aziz Šunje navodi da se velike stavke budžeta usmjeravaju na plate državnih službenika, a da su političke partije motivisane da održe status quo u okruženju u kojem postoji prevelik broj državnih službenika i gdje mogu postavljati svoje podobne kadrove.

“Iskustvo pokazuje, bez obzira kako se koja vlast mijenjala, da se svaka vlast ponaša po istoj matrici i jednostavno nema snage ni spremnosti da se uhvati u koštac ne samo sa reformom javnog sektora nego sa nizom drugih reformi koje bi bilo neophodno poduzeti. Tako da političke partije, znači, od izbora do izbora guraju stvari pod tepih”, navodi profesor Šunje.

On pojašnjava da se veliki broj građana radije opredjeljuje za posao u državnom sektoru jer se radi o sigurnom, relativno lagodnom i u našim uslovima dobro plaćenom poslu, zbog čega nisu motivisani da krenu u neke sopstvene poduzetničke poduhvate koji su puno rizičniji.

Dodaje i da postoje određeni evropski standardi prema kojima se broj zaposlenih službenika određuje prema broju stanovnika na određenom nivou, te da su u BiH ti standardi u značajnoj mjeri poremećeni.

Profesor Šunje navodi da je u slučaju reforme javne uprave i prekomjernog otpuštanja zaposlenih državnih službenika potrebno osmisliti plan, pa je tako jedan od načina prirodni odlazak u penziju bez primanja novih uposlenika, a drugi način je njihova prekvalifikacija i vjetar u leđa za ulazak u samostalni biznis.

“Historijski gledano, tokom velikih kriza u sferi biznisa, poput otpuštanja u automobilskoj industriji '80-ih godina prošlog stoljeća zbog robotizacije, ljudi koji se nađu pred zidom često iskažu poduzetničku crtu i sposobnost za preživljavanje. Dok su uljuljkani, ponašaju se potpuno drugačije”, zaključuje on.