Konakovićev napad na Ustav: Lagumdžija je mogao podržati bahreinsku rezoluciju i bez instrukcije ministra

Bosna i Hercegovina se pridružila više od 130 država članica Ujedinjenih nacija, koje su ko-sponzorirale prijedlog Rezolucije o osudi napada Irana na susjedne arapske zemlje (Bahrein, Kuvajt, Oman, Katar, Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i Jordan), koju je uputio Bahrein.

Tako bar zvuči oficijelna informacija. U stvarnosti, Bosna i Hercegovina se nije pridružila ovoj rezoluciji. Pridružio se naš ambasador u UN-u Zlatko Lagumdžija, na osnovu instrukcije Ministarstva vanjskih poslova BiH, koje nema ovlaštenje za takvo što.

Naime, po članu 5 stavu 3 tački a) Ustava Bosne i Hercegovine, “Predsjedništvo je nadležno za vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine”. Nadalje, po tački c) istog člana i stava, Predsjedništvo je nadležno i za “predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama”.

Dakle, ni slova o tome da Ministarstvo vanjskih poslova može samostalno voditi vanjsku politiku.

Podsjetimo, članica Predsjedništva BiH Željka Cvijanović je pravovremeno zatražila da se Predsjedništvo izjasni o prijedlogu Rezolucije, koji je uputio Bahrein. Navodno su Ujedinjeni Arapski Emirati tražili to od Bosne i Hercegovine.

S obzirom da Bahrein i UAE nisu u UN-u podržali Rezoluciju o Srebrenici, kao i da njihova rezolucija osuđuje iranske napade, ali ne osuđuje napade na Iran, ideja da Bosna i Hercegovina podrži ovu rezoluciju od samog početka nije bila popularna.

U tvrdnju da je Iran jedini krivac za trenutnu situaciju, te da jedini treba biti predmet diplomatske osude, ne vjeruje više ni svjetska javnost. Sve je više glasova, od američkih zakonodavaca, preko evropskih vlada poput Španije i Švicarske, pa do nezavisnih novinara (Tucker Carlson, Christiane Ammanpour itd.), koji vide napade na Iran kao čin protivan međunarodnom pravu. Primjera radi, američki senator Chris Murphy je kazao da je rat protiv Irana nezakonit, a njegov kolega senator Richard Blumenthal da ovaj rat nije izraz volje američkog naroda.

Ako imamo u vidu samo taj kontekst, za Bosnu i Hercegovinu je najbolje bilo da, u najmanju ruku, bude suzdržana pri glasanju o bahreinskoj rezoluciji.

Međutim, države koje trenutno trpe zbog iranskih napada su Saudijska Arabija i Katar. Dakle, države u čiju se podršku uzdamo kada bismo se našli u sličnoj situaciji. S tim u vezi, postavlja se pitanje – kako možemo očekivati materijalnu podršku od ovih država, ako im nismo u stanju pružiti ni diplomatsku podršku, kada se one nalaze pod udarima.

Članovi Predsjedništva iz Federacije, Denis Bećirović i Željko Komšić, odlučili su izbjeći da zauzmu stav, uvidjevši da će trpiti neku vrstu štete i u slučaju da podrže bahreinski dokument i u slučaju da ga ocijene negativnim. U konačnici, sjednica Predsjedništva nije održana i ovaj organ vlasti nije zauzeo stav.

Shodno tome, ambasador BiH u UN-u je mogao biti suzdržan ili ko-sponzorisati rezoluciju, po osnovu obaveze BiH prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju da svoju vanjsku politiku usklađuje sa EU. Dakle, po Ustavu, a na osnovu SSP-a, mogao je ko-sponzorisati bahreinsku rezoluciju i bez uplitanja Ministarstva vanjskih poslova.

Međutim, uoči same sjednice Vijeća sigurnosti, ničim izazvan uključuje se ministar vanjskih poslova Elmedin Konaković i izdaje suvišnu i vrlo opasnu instrukciju. Po pisanju medija, Konaković je ovo učinio na osnovu usmene i nezvanične naredbe člana Predsjedništva BiH Denisa Bećirovića, koji također nema ustavni osnov za takvu postupanje.

Najveća šteta u ovom slučaju je ona koja nastaje navedenim načinom donošenja odluka. Radi se o tome da instrukcija koju je Ministarstvo vanjskih poslova uputilo ambasadoru BiH u UN-u može predstavljati urnek za buduće postupanje, a na čelu Ministarstva i Misije BiH pri u UN-u neće zauvijek biti Elmedin Konaković i Zlatko Lagumdžija, odnosno “B kadrovi”.

To znači da će, nakon idućih izbora, u slučaju da ministar vanjskih poslova i ambasador u UN-u budu Srbi iz Republike Srpske, njih dvojica sami moći voditi politiku Bosne i Hercegovine u Ujedinjenim narodima. Tačnije, ministar vanjskih poslova će moći samostalno napisati instrukciju ambasadoru, a ambasador će dići ruku u skladu s time, neovisno šta o tome misli Predsjedništvo ili, još konkretnije, član Predsjedništva iz Federacije, Bošnjak.

Možemo se lako naći u situaciji da Bosna i Hercegovina u Ujedinjenim nacijama zauzima stavove od kojih će nas zaboljeti glava. Svako ko se protivi načinu na koji je donesena odluka o podršci bahreinskoj rezoluciji, imat će pravo protiviti se i takvoj eventualnoj praksi “S kadrova” u bh. diplomatiji.

Ali pitanje je na osnovu čega će se Konaković, Lagumdžija i drugi tome protiviti, s obzirom da trenutno formiraju pravilo po kojem ministar sam može donositi odluke putem - instrukcije.

Oni, koji podržavaju način na koji je BiH ko-sponzorirala bahreinsku rezoluciju, vjerovatno će za primjer uzeti glasanje Bosne i Hercegovine za rezolucije Generalne skupštine UN-a o Ukrajini i Srebrenici. Problem je što su ti slučajevi neuporedivi sa trenutnim.

Naime, ambasador BiH pri UN-u glasao je 2022. za rezoluciju Generalne skupštine UN-a, kojom se osuđuje ruska agresija na Ukrajina, tako što se oslonio na odluku Predsjedništva BiH iz 2014. o Ukrajini, kao i obavezu BiH prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju da svoju vanjsku politiku usklađuje sa EU. Dakle, nije mu ministar vanjskih poslova davao instrukciju.

Ministarstvo vanjskih poslova BiH nije dalo instrukciju ni ambasadoru BiH pri UN-u, koji je ko-sponzorirao i podržao njemački prijedlog rezolucije o Srebrenici 2024. godine, oslanjajući se na spomenutu obavezu usklađivanja vanjske politike BiH sa EU i druge obavezujuće akte, kao što su presude međunarodnih sudova.

Dakle, ako imamo u vidu navedeno, jasno je da je ministar vanjskih poslova BiH sa svojim nepotrebnim uplitanjem i podrivanjem ustavnog poretka napravio ozbiljnu štetu državi.

H. I.