Ideološke razlike među hrvatskim strankama u BiH? Vidljive iznutra

Hrvatska politička scena u Bosni i Hercegovini je najmanja i najhomogenija. U zavisnosti od percepcije promatrača, razlikuju se i razlozi ove monolitnosti.

Ranije smo pisali da na hrvatskoj političkoj sceni vlada konsenzus o ključnim nacionalnim temama. Ipak postoje razlike u promišljanju unutrašnjih tema, ali jasno je izražena hegemonija jedne stranke, pristupa ili prešućivanja.

„Kada bi se gledalo samo prema stavovima glede Marka Perkovića Thompsona i HŠK Zrinjski, dalo bi se lako zaključiti da svi bosanskohercegovački Hrvati dišu istim plućima. No, istina nije tako jednostavna. Oko brojnih drugih pitanja, Južne plinske interkonekcije, izgradnje koridora Vc, modela upravljanja javnim poduzećima, rješavanja radničkih problema u poduzećima, obrazovnog sustava, pa čak i izbornih reformi ili načina suradnje s političkim predstavnicima druga dva naroda u BiH, stranke s hrvatskim predznakom se međusobno razlikuju. Zato i imamo s jedne strane blok okupljen oko HDZ-a BiH i s druge strane tzv. 'hrvatsku petorku'“, kaže za !Odgovor mostarski novinar Igor Božović.

Analizirati ovu temu iz hrvatske perspektive nije moguće bez spominjanja Demokratske fronte (DF) i odnosa dva naroda kroz dnevnu, politiku iako je historijska činjenica da se „hrvatska samouprava“, paradržavna tvorevina HB-HZ, i zločinački udruženi poduhvat desili mnogo prije pojave Željka Komšića ili DF-a.

„Problem je kada se dnevna politika ogleda u srazu između HDZ-a BiH i DF-a, za kojeg veliki broj Hrvata misli da su jedna velika politička simbioza dva antagonizma. Demokratska fronta, iznimno snažna stranka, svojim provociranjem izbornih nastupa, zapravo je postigla političku getoizaciju Hrvata u Bosni i Hercegovini. Osobno, ja ne mogu glasati za svojega kandidata za člana Predsjedništva BiH, jer on u utrci s kandidatom DF-a nema apsolutno nikakve šanse. DF je već pokazao izbornim rezultatima da njihov kandidat može jednako uspješno poraziti i svakog bošnjačkog kandidata u utrci, ali oni to čine samo hrvatskom narodu, pri čemu sve nas osuđuju da ostajemo u ovom virtualnom getou gdje izgleda da imamo iste političke stavove“, smatra Božović i podsjeća na to da se može čuti šala da bez DF-a ne bi bilo HDZ-a BiH, niti bi bez Čovića bilo Komšića, i da to vjerojatno govori o tome da hrvatski narod itekako dobro razumije politički pluralizam, samo ga nema kako primijeniti u situaciji najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda u BiH.

Iz navedenog jasno je da priča o građanskoj državi jednih je odlično poslužila drugima da opravdaju sve svoje nedosljednosti prema državi u kojoj žive.

Ključno pitanje ove teme jeste narativ da je HDZ BiH u pojedinim segmentima vladanje ima mnoge sličnosti s ranijim "sistemom". Način na koji HDZ BiH vlada u Grudama i Čitluku nedvosmisleno potvrđuju ovu tezu.

U priči o ulozi Dragana Čovića u bivšoj državi fokus se stavlja na "Jugoslaven" i ćirilicu, a prešućuje istina da osoba koja je vodila namjensku industriju Soko je morala biti čovjek "sistema". Upravo taj čovjek je na čelu najjače hrvatske stranke u BiH i Hrvatskog narodnog sabora (HNS) koji djeluje kao „udruženje građana“.

Hrvatska republikanska stranka (HRS) se u javnosti izgradila kao vrlo glasna opozicija HDZ-u BiH po mnogim pitanjima, najčešće infrastrukturnim, korupcijskim, moralnim, administrativnim, proceduralnim...

S obzirom da svoju ideološku i programsku orijentaciju i energiju crpi iz dokumenta Biskupske konferencije BiH „Politika po mjeri čovjeka“,  HRS jako inzistira na principima i vrijednostima Crkve.

“HRS i HDZ nemaju puno sličnosti, osim što je osim nama i HDZ-u, barem deklarativno, stalo do Hrvata u BiH. Jer da su oni više od deklarativno zastupali Hrvate, HRS vjerojatno nikad ne bi ni nastao, barem ne bi u ovom obliku”, kaže Slavko Zovko, politički direktor HRS-a.

Zovko podsjeća da se o partijskim kadrovima u vladajućim strankama puno pisalo i govorilo.

“Sve vladajuće stranke prožete su starim kadrovima koji su ovisno o godinama bili ili istaknutiji komunisti ili 'samo' članovi omladine. To su uglavnom oportunisti kojima je stalo samo do sebe i oni ne biraju dresove, samo im je važno da su oni na terenu, nebitno za koga igraju i protiv koga igraju. Danas živimo u društvu gdje vlast kontrolira zapošljavanje od čistačice do rektora, modus preuzet od komunista, odnosno naslijeđen i pretočen u ovaj današnji 'demokratski' sustav, e sad zamislite ako danas ne možete biti čistačica ili domar u javnom poduzeću, sigurno je direktor Sokola u Jugoslaviji morao biti ne samo komunist, nego istaknuti i potentni komunist, što Dragan Čović nedvojbeno je bio”, smatra Zovko.

On ukazuje na pogubnu činjenicu da oni koji su se borili za slobodu Hrvata i protiv komunizma potpali su pod vlast takvih kadrova.

“Žalosti činjenica da su hrvatski domoljubi i branitelji koji su krvarili u ratu da bi se komunizam srušio i izborio demokratski sustav, da su ti ljudi uključeni u HDZ pali nakon rata pod vlast komunista protiv kojih su se borili. No HRS srećom takvih nema niti će imati, mi smo mlada demokratski stranka koja je antitotalitarna i koja se zalaže i zalagat će se za demokratsko društvo lustrirano i slobodno od starih struktura u svim konstitutivnim narodima”, poručuje Zovko.

Kao i u Hrvatskoj tako i u BiH najviše koristi od pastirskog rock & rolla Thompsona s prizvukom Bijelog dugmeta ima HDZ, iako je ovaj “pjevač” član HSP-a.

“Gostovanje Dragana Čovića na Radio televiziji Herceg-Bosne, gdje je govorio o Marku Perkoviću Thompsonu, još je jedan primjer kako političke elite pokušavaju monopolizirati emociju naroda i pretvoriti povijest u politički alat”, smatra predsjednik Čapljinske neovisne stranke Pero Previšić.

Previšić je naveo kako se u javnosti stvara slika da je “Dragan Čović ‘najveći Hrvat od stoljeća sedmog’, jedini autentični zaštitnik identiteta i tumač nacionalnih interesa”.

“No, istina je jednostavnija i ozbiljnija. Ne treba nas braniti Dragan Čović. Narodu ne treba politički tutor koji danas gradi legitimitet na identitetu, a do rata se izjašnjavao kao Jugoslaven i bio član UJDI-a [Udruženje za jugoslavensku demokratsku inicijativu]. To nije pitanje osobne diskvalifikacije, nego političke dosljednosti. Ako identitet postane temelj političke moći, tada javnost ima pravo pitati gdje je bio taj kontinuitet kada je bilo najteže”, smatra Previšić.

Naglasio je kako dok se raspravlja o 1945. i 1991., 2026. godina prolazi u tišini iseljavanja, a “narod nestaje zbog korupcije, političke ovisnosti i nepostojanja perspektive.”

Previšić je upitao da li je Katolička crkva dovoljno glasna prema procesu depopulacije.

“Crkva prečesto ostaje suzdržana ondje gdje bi trebala biti glas savjesti. Moralni autoritet koji šuti pred sustavnim nestajanjem naroda riskira da postane promatrač, a ne korektiv”, dodao je.

Iz HDZ 1990 do zaključivanja ovog teksta nisu nam odgovorili na upite, ali stavove ove stranke o“ideološkim” temama vrlo je lahko iščitati i njihovih saopćenja i nastupa u medijima predsjednika Ilije Cvitanovića.

Naime, iz HDZ 1990 su nakon reakcija na koncert Thompsona u Širokom Brijegu reagovali saopćenjem naslovljenim: Cvitanović nakon Thompsonovog koncerta: Hrvatski narod ima pravo na ponos i ne treba se opravdavati.   

Cvitanović je poručio da “hrvatski narod ima pravo na ponos i ne treba opravdavati svoju obranu niti se ispričavati za borbu za svoj identitet i slobodu.”

Na gostovanju u podcastu Kružni tok portala Bljesak.info Cvitanović je otišao korak dalje.

“Pozivam Thompsona da dođe u Mostar i Pod Bijelim brijegom održi besplatan koncert za Hrvate u Bosni i Hercegovini", kazao je Cvitanović.

Bošnjaci koji žive kao manjina na područjima gdje su Hrvati većina su dobro svjesni ideoloških razlika svojih susjeda. One koji su iz sistema formalno ušli u “sustav” nazivaju Tuđmanovim Hrvatima. Njih je bilo lahko prepoznati jer su bili aktivni dio društva u onoj državi, a da bi se pokazali u novim okolnostima bili su izuzetno isključivi pa i nasilni i godinama Agresije prema Bošnjacima i drugima. S druge strane “pravi Hrvati” su oni koji su u sistemu i sustavu bili i ostali vjerni Crkvi. Oni su se uglavnom istakli kroz korektan odnos prema Bošnjacima.

Zbog ovakvog sociološkog konteksta u praksi, gotovo svaka politička ideja proizašla iz HDZ BiH je po mnogim aspektima mnogo radikalnija.

Bošnjaci su na početku Agresije dali ogromnu podršku ideji HOS-a što svjedoče i imena ubijenih saboraca generala Blaža Kraljevića. Također, mnogi stolački i čapljinski Bošnjaci su bili dio vojske Hrvatskog vijeća odbrane. Međutim, oni koji nisu na vrijeme prozreli zakulisnu igru su nasilno presvučeni iz odora HVO i otpremljeni u logore Herceg-Bosne.