Izraelsko-američki napad na Iran mogao bi biti od koristi Rusiji

Rusija bi mogla profitirati od napada Izraela i Sjedinjenih Država na Islamsku Republiku Iran, naročito ako sukob eskalira, smatra komentator iz Estonije Leonid Ragozin.

„Iako napad na Iran u Moskvi izaziva zabrinutost, on se također doživljava i kao potvrda vlastite geopolitičke strategije, uključujući agresiju na Ukrajinu. To se smatra potvrdom dugogodišnjeg stava Kremlja da je Zapad predvođen Sjedinjenim Državama nepredvidiv i iracionalan akter“, piše Ragozin.

Ruski lider Vladimir Putin, vjerovatno, napad na Iran posmatra prisjećajući se intervencije NATO-a u Libiji 2011. godine, što je Rusija omogućila jer je bila suzdržana na sjednici Vijeća sigurnosti Ujedinjenih nacija.

Putin te godine prihvata nominaciju za predsjednika Ruske Federacije, a brutalno svrgavanje libijskog vođe Muamera Gadafija mjesec poslije samo će ovu zemlju uvesti u građanski rat koji još uvijek nije razriješen.

Za ruskog predsjednika Vladimira Putina američki rat protiv Irana vjerovatno priziva događaje iz 2011. godine u Libiji, koji su snažno utjecali na njegove vlastite procjene prijetnji. Te godine vojna intervencija predvođena NATO-om dovela je do svrgavanja libijskog vođe Muamera Gadafija.

„Za Putina je to bila jasna demonstracija onoga što bi moglo čekati i njega lično i Rusiju ukoliko bi tolerisao neoliberalni križarski pohod 'demokratizacije' koji vodi sve nepromišljeniji i samouvjereniji Zapad. U decembru iste godine u Moskvi su prozapadni urbani krugovi organizovali proteste protiv navodne izborne prevare na parlamentarnim izborima. To je za Kremlj bio još jedan alarm“, piše Ragozin.

Uoči inauguracije u maju 2012, Putin će ugušiti proteste, a to će biti prekretnica koja će za dvije godine rezultirati i intervencijom u Ukrajini.

„Posmatrajući dramatične događaje koji se sada odvijaju u Iranu, Putin vjerovatno osjeća da su njegove akcije u Ukrajini bile opravdane, te je zahvalan sovjetskim prethodnicima što su izgradili najveći nuklearni arsenal na svijetu, koji osigurava stvarni suverenitet Rusije i nedodirljivost njegovog personalističkog režima“, piše ovaj komentator.

Napadi na Ukrajinu 2014, a potom i invazija 2022, u Kremlju su predstavljeni kao preventivni potezi protiv vrste vojne intervencije kakvu su doživjeli Irak, Libija i Sirija, a s kakvom se sada suočava Iran.

„Iran se u rusko-ukrajinskom sukobu pojavio kao neočekivani saveznik Rusije, s obzirom na historijski složene odnose između dvije zemlje. Teheran je pružio ključnu tehnologiju dronova u ranim fazama ruske invazije, kada su mnogi na Zapadu vjerovali da bi Ukrajina mogla imati tehnološku prednost zahvaljujući turskim dronovima Bayraktar. Ta podrška nije bila čin nesebičnog prijateljstva – Teheran je za nju dobio milijarde dolara, što je pomoglo stabilizaciji njegove posrnule ekonomije“, piše Ragozin.

No, odnosi ove dvije zemlje nisu toliko dobri da bi Moskva intervenirala u korist Teherana. Uz to, Rusija i Izrael imaju neformalni dogovor o nenapadanju. Izrael nije nikada Ukrajini isporučio neke ključne sisteme naoružanja niti se pridružio zapadnim sankcijama protiv Rusije.

Međutim, za Rusiju je u ovom trenutku mnogo važniji odnos američkog predsjednika Donalda Trumpa prema rusko-ukrajinskom ratu kao i njegovi uporni pokušaji da isposreduje mirovni sporazum i Ukrajinu prinudi na teške ustupke.

„Čak i kada bi imala iskrenu želju da podrži iranski režim, Rusija bi imala vrlo ograničene kapacitete da to učini. Jedini način pomoći bio bi kroz vojnu tehnologiju razvijenu tokom četiri godine rata u Ukrajini, ali bi to moglo ugroziti odnose s Izraelom i Sjedinjenim Državama, dok Iran možda ne bi imao novca da takvu pomoć plati“, piše Ragozin.

Izraelsko-američki udar na Iran i kratkoročno koristi Rusiji, jer rastu cijene nafte i plina, glavnih ruskih izvoznih sirovina, a rast cijena energenata mogao bi oslabiti Evropsku unija, koja ponajviše finansira otpor Ukrajine.

Također, mogući produženi sukob na Bliskom Istoku iscrpljivao bi američke vojne zalihe koje bi inače bile dostupne Ukrajini, posebno kada je riječ o ključnim raketama za protuzračnu odbranu.

„Ako se Sjedinjene Države dodatno zaglave u sukobu na Bliskom Istoku, Moskva bi mogla steći i veću pregovaračku prednost u tekućim razgovorima s Ukrajinom. Na domaćem planu Putin također može politički profitirati od scena razaranja i haosa u Iranu. Rat koji SAD i Izrael sada pokušavaju predstaviti kao proces koji bi Irancima mogao donijeti slobodnije i prosperitetnije društvo samo će dodatno ojačati mentalitet 'opkoljene tvrđave' među Rusima i učvrstiti sliku Putina kao zaštitnika nacije – makar i autoritarnog“, zaključuje Ragozin u kolumni na Al Jazeeri.