Ništa ne raste u Planu rasta: Kako politička blokada poništava briselske eure

Novi saziv Skupštine Kosova sredinom februara, nekoliko dana nakon konstituisanja, ratificirao je paket sporazuma s Evropskom unijom, što je bio preduslov za odobrenje prve tranše sredstava iz Plana rasta za Zapadni Balkan za ovu zemlju. Kosovske vlasti očekuju da im Evropska komisija odobri nešto više od 60 miliona eura, što je oko sedam posto od ukupno 880 miliona eura koliko je za tu zemlju planirano višegodišnjim planom podrške države regije.

Evropska komisija osigurala je oko šest milijardi pomoći zemljama Zapadnog Balkana u periodu od 2024. do 2027.godine. Kosovo je u proteklih godinu dana kasnilo s ratifikacijom sporazuma jer je rad izvršne i zakonodavne vlasti u toj zemlji praktično bio blokiran zbog nepostizanja sporazuma o uspostavi vlasti. Vlast je konačno fomirana nakon ponovljenih izbora na kojima je pobijedilo Samoopredjeljenje, stranka novog starog premijera Albina Kurtija.

Nakon što je Kosovo deblokiralo proces provedbe uslova za povlačenje sredstva iz Plana rasta, Bosna i Hercegovina je ostala jedina zemlja regije koja još nije ispunila uslove za isplatu ni prve tranše.

“Odobrena Reformska agenda je sada i javno dostupna na stranici Evropske komisije. Ohrabrujem sve zainteresovane da je pogledaju, kako bi se detaljnije upoznali s procesom i listom reformi. Doduše, riječ je o složenom i tehničkom dokumentu na 161 stranici. Međutim, suštinski se svodi na jednostavan prijedlog vlastima ove zemlje – napravite promjene u korist građana, a mi ćemo osigurati finansijsku podršku za njihovu realizaciju” napisao je Luigi Soreca, šef Delegacije EU u BiH nekoliko dana nakon što je Evropska komisija prihvatila listu reformi koje su se vlasti BiH obavezale provesti.

Prvi čovjek EU u BiH, u ovoj kolumni ali i nizu javnih istupa koji su uslijedili, uporno je ponavljao da EU jeste osigurala više od 900 miliona eura pomoći za BiH, ali da je korištenje tih sredstava uvjetovano provedbom reformi, upravo onih koje su domaće vlasti navele u dokumentu koje su poslale u Brisel. Poznato je da je proces usaglašavanja liste reformi u BiH trajao jako dugo te da je ovaj dokument upućen dugo nakon što su ostale zemlje počele koristiti novac. Dio javnosti ali i evropskih dužnosnika očekivao je da će, kad jednom bude usaglašena reformska agenda, vlasti BiH ubrzao početi s njihovom provedbom. Soreca je i tad bio među opreznijim.

“Postoji veliki rizik da će nedovoljna politička volja spriječiti provedbu reformskih koraka. Svaki završeni reformski korak prati odgovarajući iznos investicija. Bez reformskih koraka, BiH neće dobiti sredstva u iznosu od 976,6 miliona eura izdvojenih u okviru Plana rasta”, napisao je u ranije citiranoj kolumni Soreca.

Skoro tri mjeseca kasnije napretka u provedbi ovih reformi uopće nema, nema čak ni političke volje za usvajanjem nekoliko tehničkih odluka poput imenovanja koordinatora za plan rasta, koje su uslov za isplatu prve tranše od oko 60 miliona eura. Aktuelna vlast, unatoč gromoglasnim obećanjima s početka mandata, nije u stanju da otkoči ovaj proces. Svjesni su toga i u EU, čiji su dužnosnici tokom nedavnog neformalnog brifinga s novinarima iz BiH izrazili bojazan da bi BiH mogla ostati i bez sredstava od oko 378 miliona eura iz Plana rasta planiranih za ovu godinu.

“Jedini razlog za ovakvu situaciju je nedostatak političke volje među akterima iz vlasti. Drugim riječima, političari iz BiH jednostavno ne žele da provode dogovorene reforme, a cijena za to mjeri se u stotinama miliona eura. Ono što je isto tako važno napomenuti jeste zabrinutost zbog činjenice da se jako malo uradilo od 2024. godine, kada je BiH dobila zeleno svjetlo za otvaranje pristupnih pregovora za članstvo u EU. Od tog momenta, veliki broj ključnih zakona je na čekanju, a s tim i status BiH na evropskom putu” naveo je jedan od evropskih diplomata, a prenijeli su mediji u BiH.

Upozorenje iz Brisela samo je jedan u nizu apela vlastima u BiH kako bi deblokirali provedbu reformi nužnih za integraciju u EU. I sam plan rasta osmišljen je kako bi BiH, Srbija, Kosovo, Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija dobila finansijsku podršku za provedbu reformi koje zemlje regije približavaju EU. Sredstva su kombinacija grant podrške i povoljnih kredita. Za značajnu većinu stručnjaka članstvo BiH u Evropskoj uniji nema alternativu i provedba uslova za garantirano članstvo trebala bi biti prioritet. Projekti poput Plana rasta osmišljeni su kako bi građani osjetili koristi članstva prije samog članstva.

“Plan rasta je odličan primjer našeg odnosa prema EU članstvu. Podsjetit ću da smo posljednja zemlja u regiji koja je ispunila formalni zahtjev za ulazak u ovaj program – usvajanje Programa reformi. Ne ulazeći u sadržaj samog Programa reformi, želim naglasiti da je sam Plan rasta kao dio novijeg pristupa EU procesu proširenja i osmišljen sa ciljem brže transformacije zemalja u kontekstu EU integracija, ubrzanja reformi, bržeg ekonomskog rasta,... i da je praćen sa značajnim finansijskim inputima. Nažalost, mnogi su u BiH (ne prepoznajući izmijenjene okolnosti) ovo razumjeli kao jednu u nizu inicijativa EU i prema njoj su se odnosili na bh. način. Kao rezultat toga imamo jedva usvojen Program reformi i još uvijek nezabilježen napredak u realizaciji koji bi omogućio transfer prve tranše predviđene Planom rasta za BiH” pojašnjava Azra Hadžiamhetović, profesorica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu i bivša ministrica vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH.

Profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu Nedžma Džananović Miraščija pojašnjava da je u BiH trenutno svjedočimo fenomenu deklarativnog prihvatanja EU puta, ali ne i istinskog opredjeljenja za provedbu reformi. U tom kontekstu, Plan rasta je samo jedan od primjera takvog ponašanja.

“Zaklinjanje u EU, nije isto što i stvarno i ozbiljno strateško opredjeljenje, a pogotovo ne i suštinsko i kompetentno aktiviranje procesa na svim nivoima. I to je aktivnost koja odlučno i precizno započinje u pregovorima o formiranju vlasti – da utvrdimo jednom za sva vremena“, kaže profesorica FPN-a.

Dodaje da proces integracija ima smisla samo ako vodi funkcionalnijoj, odgovornijoj i bolje uređenoj državi – s više vladavine prava i s manje korupcije i političke samovolje i, naravno, boljoj pripremljenosti za članstvo u svim oblastima.

„A dobru pripremljenost nismo postigli niti u jednom poglavlju. BiH, nažalost, i sa ovim mandatom ostaje najslabije pripremljena za EU proces u region – isti je broj oblasti u kojima smo jedva odmakli od rane faze do izvjesnog nivoa pripremljenosti, kao što je bio i prije. Vi govorite o “deklarativnim integracijama”, ja to nazivam “simulacijom simulacije integracija”. Možda je ova moja definicija još malo kritičnija, jer dotiče i drugu stranu, Uniju, koja prihvata simulaciju kad joj odgovara, i postaje saučesnikom regresije. Srbija danas je najbolji pokazatelj čime rezultira “simulacija simulacije integracija”, zaključuje Džananović- Miraščija.