Karteli jači od države: Meksiko između Washingtona i suvereniteta

Prošle nedjelje meksičke su specijalne snage, navodno uz pomoć američkih vojnih savjetnika, ubile Nemesija Rubéna Osegeru Cervantesa, poznatog kao "El Mencho", vođu ozloglašenog kartela Jalisco Nueva Generación. Nakon toga, u Meksiku su se ponovile scene koje su postale uobičajene: naoružani komandosi u oklopnim pick-up vozilima s mitraljezima napali su vojne baze, policijske stanice i civilne ciljeve kao odmazdu. Kartelisti u vojnim uniformama, s pancirima i američkim jurišnim puškama, pokazali su svijetu ono što Meksiko već dugo proživljava – moć narko-kartela često je veća od moći države.

Reuters navodi da su Sjedinjene Države pružile obavještajnu podršku u potrazi za vođama kartela, ali nema zvanične potvrde o prisustvu američkih borbenih jedinica na terenu. Ova nejasna situacija, gdje Washington govori o "partnerstvu", a Mexico City o "pitanju suvereniteta", ostavlja prostor za nagađanja i političku manipulaciju. Karteli ne čekaju potvrde; odgovaraju koordiniranim napadima na vojne i policijske ciljeve, pokazujući silu koja je već dugo poznata javnosti.

Podaci o zaplijenjenom oružju u meksičkoj saveznoj državi Sinaloa pokazuju koliko su karteli militarizirani: stotine komada oružja, municije i opreme, uključujući blindirana vozila, redovno se pojavljuju u državnim zapljenama i kasnijim uništavanjima. Meksički karteli danas raspolažu arsenalom koji uključuje bacače raketa, minobacače pa čak i dronove-samoubice. Prema procjenama američke Agencije za suzbijanje droge (DEA), karteli godišnje zarađuju između 19 i 29 milijardi dolara od prodaje droge na američkom tržištu, što im omogućava da članovima plaćaju više nego što država može ponuditi vojnicima i policajcima.

Ova finansijska moć direktno se pretvara u politički utjecaj. Bivši i sadašnji pripadnici policije, tajnih službi i vojske često prelaze na stranu kartela, donoseći sa sobom znanje i taktike. Korupcija je duboko ukorijenjena – od lokalnih policajaca do saveznih sudija, od općinskih vijećnika do guvernera. Novac kupuje ne samo oružje, već i šutnju, zaštitu i podršku.

Trumpova odluka da narko-kartele proglasi terorističkim organizacijama ima dvostruku funkciju. S jedne strane, osim što proširuje mogućnosti pritiska (sankcije, finansijske blokade, krivični postupci za "materijalnu podršku"), ona pravno opravdava direktnu upotrebu američkih specijalnih snaga izvan granica SAD-a – nešto što bi bez te kvalifikacije bilo teško braniti pred domaćom i međunarodnom javnošću. S druge strane, time se vrši dodatni pritisak na Meksiko da pojača vlastite napore ili čak prihvati strano vojno prisustvo na svojoj teritoriji.

Meksička predsjednica Claudia Sheinbaum Pardo, nasljednica Andrésa Manuela Lópeza Obradora, nastavlja politiku "zagrljaja, a ne metaka" (španj. Abrazos, no balazos), strategiju koja se oslanja na socijalne reforme i borbu protiv siromaštva. "Rat protiv droge neće se vratiti", ponavljala je Sheinbaum, aludirajući na krvavu epizodu od 2006. do 2022. godine, kada je u sukobima s kartelima život izgubilo više od 120.000 ljudi prema nekim procjenama, a desetine hiljada nestalo. 

Ipak, Sheinbaum mora istovremeno pokazati odlučnost, ne samo u riječima, već i u djelima: ciljane udare na vođe kartela, jačanje obavještajnih kapaciteta i vraćanje državne sile u područja gdje je nestala. Drugim riječima, njen zadatak nije da ponavlja krilatice, već da dokaže da "socijalno" i "sigurnosno" mogu ići ruku pod ruku. Ako to ne uspije, Washington će joj diktirati pravila umjesto da ih samo sugerira.

Dvije su osnovne teze o meksičkoj nemoći pred kartelima. Prva glasi da Meksiko nema snage da se obračuna s grupama koje broje i po deset hiljada naoružanih ljudi, bolje plaćenih i opremljenih od regularnih snaga. Druga tvrdi da meksička vlast ne želi u potpunosti prekinuti protok droge prema sjeveru, jer od njega zavise čitave zajednice i lokalne ekonomije.

Iako obje teze sadrže elemente istine, one pojednostavljuju složenu stvarnost. Tačno je da je meksička vojska uspješno hapsila lidere kartela – poput Joaquina Archivalda Guzmana Loere poznatijeg kao "El Chapo" 2016. godine – ali karteli se brzo reorganizuju i prilagođavaju. Tačno je i da novac od droge hrani lokalne ekonomije, ali većina nasilja ne proizlazi iz same trgovine, već iz borbe za teritoriju i načine naplate. Kolumbijsko iskustvo s Pablom Escobarom pokazuje da i nakon uništavanja kartela droga nastavlja da teče, ali uz drugačiju dinamiku nasilja.

Postoje dva glavna razloga zašto su karteli duboko ukorijenjeni u meksičko društvo. Prvi je socio-ekonomska situacija: siromaštvo, nejednakost i nedostatak perspektive u ruralnim područjima tjeraju mlade ljude da se priključe kriminalnim grupama. Karteli ne samo da nude konkurentnije plate od države, već često preuzimaju i njene uloge: grade puteve, škole i plaćaju medicinske troškove. 

U saveznoj državi Michoacán, na primjer, karteli kontroliraju industriju avokada koja vrijedi milijarde dolara, nameću "poreze" proizvođačima i ulažu novac u legalnu ekonomiju. Tu možemo dodati još i treći sloj: institucionalna nekažnjivost, ili situacija u kojoj policija, tužilaštvo i sudovi ne uspijevaju u suzbijanju zločina, ne zato što “nema zakona”, nego zato što se cijeli lanac odgovornosti raspada.

Drugi razlog je geografija: Meksiko je glavna tranzitna ruta za drogu iz Južne Amerike prema najvećem svjetskom tržištu, Sjedinjenim Državama. 

Slične pojave prisutne su i u drugim zemljama Latinske Amerike. Na primjer, u Kolumbiji su narko-karteli decenijama kontrolirali ključne poljoprivredne sektore poput proizvodnje koke, te su se duboko infiltrirali u politički i ekonomski sistem zemlje. Međutim, dok je u Kolumbiji država, uz značajnu međunarodnu podršku, razvila kombinaciju vojne sile i reintegracionih programa za bivše pripadnike kartela, Meksiko se još uvijek traži između vojnih, socijalnih i političkih rješenja. 

Početak savremenih narko-ratova u Meksiku često se vezuje za 1989. godinu i hapšenje Miguela Ángela Félixa Gallarda, tadašnjeg glavnog šefa meksičkog narko-podzemlja. Njegovim padom započela je fragmentacija i krvavi sukobi među kartelima koji traju do danas. Desetak velikih kriminalnih grupa, uključujući Sinalou, Jalisco Nuevu Generación i Zetase, pregrupišu se nakon svakog gubitka i šire svoj utjecaj.

Taj ujecaj odavno je prešao meksičke granice. Karteli su prisutni u Gvatemali, Hondurasu, Salvadoru, Belizeu, a nedavno su i nekada mirni Ekvador pretvorili u zemlju s najvećom stopom ubistava na svijetu. Oružje uglavnom dolazi iz SAD-a, sirovine za proizvodnju sintetičkih droga iz Kine, a kokain iz Kolumbije i Perua. 

Prema podacima američkog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u 2023. godini zabilježeno je gotovo 73.000 smrtnih ishoda od predoziranja u kojima su učestvovali sintetički opijati, prvenstveno fentanil. Zbog epidemijskih razmjera krize, fentanil je postao osjetljiva tačka u američko-kineskim odnosima. Iako je Kina 2019. zabranila proizvodnju fentanila, hemijski prekursori i drugi sastojci potrebni za njegovu izradu i dalje pronalaze put do ilegalnih laboratorija u Meksiku.

I u ovom sukobu najveću cijenu plaćaju "civili". Prema podacima organizacije Article 19, od 2000. godine u Meksiku je ubijeno više od 150 novinara, što ovu zemlju čini jednom od najopasnijih za novinarsku profesiju. Aktivisti, lokalni političari, sudije, pa čak i djeca i studenti i svako ko se ispriječi na putu kartela riskira život. Većina ubistava ostaje nerazriješena, šaljući poruku o nemoći pravosudnog sistema.

Meksička predsjednica Sheinbaum najavila je nastavak strategije svog prethodnika: socijalni programi, amnestija za one koji žele napustiti kriminal, i precizni udari na lidere kartela zasnovani na kvalitetnim obavještajnim podacima. Američko učešće u operaciji protiv El Mencha, ako su navodi tačni, moglo bi biti realizacija obećanja o ciljanom djelovanju. Međutim, pitanje je koliko je takva saradnja prihvatljiva za Sheinbaum koja je već odbacila mogućnost američkih vojnih intervencija na meksičkom tlu, ali pritisak iz Washingtona svakodnevno raste.

Sve se to dešava uoči najvećeg sportskog događaja na svijetu, Svjetskog prvenstva u nogometu 2026. koje će se od 11. juna do 19. jula održati u Sjedinjenim Državama, Kanadi i Meksiku. Meksiko će biti domaćin 13 utakmica u tri grada: Guadalajari, Monterreyu i Mexico Cityju, gdje će se na stadionu Azteca održati i otvaranje turnira. 

U tom svjetlu, meksičke vlasti su već najavile pojačane mjere zaštite tokom prvenstva, uključujući povećano prisustvo policije i vojske u gradovima domaćinima, stroge kontrole na ulazima na stadione te saradnju sa međunarodnim sigurnosnim agencijama i FIFA-om. Također su uvedeni posebni protokoli za zaštitu sportista, navijača i novinara tokom trajanja turnira.