Slavoj Žižek: Trump, kralj pobunjenik

U ljeto 1989. godine, Francis Fukuyama iznio je svoju viziju kraja historije. Budući da je liberalno-demokratski kapitalizam najbolji mogući društveni poredak, tvrdio je, daljnji napredak više nije moguć, osim kroz postupnu realizaciju tog preferiranog poretka širom svijeta, piše poznati slovenski filozof i mislilac Slavoj Žižek za Project Syndicate, međunarodnu neprofitnu medijsku organizaciju.

Ali taj „kraj“ trajao je najviše tri decenije, i sada se nalazimo na suprotnom ekstremu: danas prevladava ideja da se liberalno-demokratski kapitalistički svjetski poredak, sa svojim složenim pravilima koja garantuju osnovna ljudska prava (slobodu govora, univerzalnu zdravstvenu zaštitu, javno obrazovanje itd.), raspao. Zamjenjuje ga brutalan novi svijet u kojem velike ribe jedu male, a ideologije se više ne shvataju ozbiljno, jer je važna sirova ekonomska, vojna i/ili politička moć.

Otuda američki predsjednik Donald Trump nije intervenisao u Venezuela kako bi obnovio demokratiju; učinio je to, čini se, da bi osigurao slobodan pristup ogromnim naftnim i rudnim rezervama te zemlje. Slično tome, ruski predsjednik Vladimir Putin napao je Ukraine kako bi zauzeo teritoriju i obnovio „Veliku Rusiju“ kakva je postojala prije boljševičke revolucije, a u drugačijem obliku i poslije nje.

Preovlađujući svjetonazor je realizam lišen svih iluzija i ideala. Ako ste mala država, prihvatite da morate živjeti u strahu. Ako uživate ogromnu moć, iskoristite je – samo znajte da principi ne znače ništa. U ovom novom postideološkom svijetu, često se kaže, pala je maska ljudskih prava, poštivanja suvereniteta drugih država i slično.

Ali ništa od toga nije tačno. Naš postliberalni svijet prožet je ideologijom čak i više nego liberalno-demokratski poredak. Trumpova vizija „MAGA“ čista je ideologija, čak i ako joj svakodnevno proturječe vlastiti postupci. Steve Bannon, ključni ideolog trumpovskog populizma, opisuje sebe kao lenjinistu koji radi na uništenju države. Ali pod Trumpom, američki državni aparat postao je snažniji i represivniji nego ikad, redovno kršeći postojeće zakone i intervenirajući u demokratske procese i tržišta. Za MAGA pokret „sloboda govora“ znači pravo moćnih da vrijeđaju i ponižavaju slabe (imigrante, nebijelce i seksualne manjine), a ne pravo potlačenih i eksploatisanih da se njihov glas čuje.

Isto važi za Izrael i Rusiju. Izrael je danas suočen s cionističkim fundamentalizmom koji se poziva na Stari zavjet kako bi legitimisao brutalnu kolonizaciju Gaze i Zapadne obale. Putin, s druge strane, svoju vlast opravdava euroazijskom ideologijom koja se suprotstavlja zapadnom individualističkom liberalizmu i navodno veliča tradicionalne kršćanske vrijednosti. Dajući prednost zajednici, pojedinci bi trebali biti spremni žrtvovati se za državu.

U tom duhu, Alexander Kharichev, jedan od vodećih Putinovih ideologa, formulirao je osnovne karakteristike „Homo putinusa“, s njegovom navodnom „samopožrtvovanom prirodom“.

„Za nas, sam život znači mnogo manje nego za Zapadnjaka. Vjerujemo da postoje stvari važnije od pukog postojanja. To je, u suštini, temelj svake vjere.“

U svim tim slučajevima daleko smo od gledanja svijeta onakvim kakav jeste: ono što dominantni „realizam“ zanemaruje jeste ekstremna ideologija potrebna da bi se postojeće stanje reproduciralo.

Ta napetost objašnjava jednu od ključnih karakteristika današnjeg svijeta: sve više država oslanja se na kriminalne oružane bande kako bi održale vlast. Haiti, kažnjen više od 200 godina zbog uspješne pobune robova, najekstremniji je primjer tzv. propale države, gdje bande kontroliraju 80% teritorije. Slične stvari dešavaju se u Ecuador i u dijelovima Meksiko koje u potpunosti kontrolišu narko-karteli.

U tom kontekstu treba spomenuti i Iransku revolucionarnu gardu i iransku moralnu policiju, koje djeluju kao ideološka policijska sila. Sjetimo se ubistva Mahse Amini nakon što je uhapšena zbog navodno nepropisno nošene marame. Tu je i grupa Wagner, koju je ruska vlada koristila kao paravojnu formaciju radi zadržavanja „uvjerljivog poricanja“ za vojne operacije u inostranstvu.

No, najočitiji primjer je ponašanje izraelskih doseljenika na Zapadnoj obali, koji otvoreno teroriziraju Palestince, pale njihove kuće i maslinike, premlaćuju i ubijaju civile, dok vojska uglavnom posmatra.

A tu je i Trump. Kao podstrekač pobune protiv ustavnog poretka SAD-a, sada provodi unutrašnju kolonizaciju raspoređujući militarizirane agente Službe za imigraciju i carine (ICE) u gradove pod upravom demokrata. ICE je povećao broj zaposlenih za 120% otkako se Trump vratio u Bijelu kuću, regrutirajući 12.000 novih agenata kroz kampanju usmjerenu na bijele nacionaliste, uz samo 47 dana obuke prije nego što su dobili oružje. S maskama na licima, djeluju poput Trumpovih „doseljenika“, upadajući u domove bez sudskih naloga.

Za razliku od izraelskog premijera Benjamin Netanyahu ili Putina, Trump ne održava distancu od takvih struktura – on je njihov direktni komandant.

Kao glavni izvršni organ, Trump je istovremeno vrhovni čuvar zakona i vođa bande. To podsjeća na misao G. K. Chesterton da je kršćanstvo jedina religija koja je osjetila da svemoć čini Boga „nepotpunim“ – da bi bio potpuno Bog, morao je biti i pobunjenik i kralj. S ironijom možemo reći da Trump pokušava funkcionirati poput takvog Boga: de facto kralj SAD-a, koji vlada dekretima, ali istovremeno i pobunjenik protiv države.

Njegovo nedavno ponašanje to dodatno potvrđuje. Trump je podnio tužbu protiv američke Porezne uprave (IRS), tražeći 10 milijardi dolara od federalne agencije koju sam nadzire. Tako je postao istovremeno tužitelj i tuženi. Demokratski senator iz Kalifornije, Adam Schiff, primijetio je: „Morate mu odati svojevrsno perverzno priznanje za drskost prevare. To je potpuno bezobrazno.“

Nešto slično već smo vidjeli – ne u stvarnosti, nego u filmu Bananas (1971) Woody Allen, gdje optuženi ispituje samog sebe na sudu, prelazeći s mjesta advokata na mjesto svjedoka. Pola stoljeća kasnije, stvarnost je sustigla šalu.

Tekst je preveden uz pomoć alata vještačke inteligencije.